Nataša Andrić: ŠKOLA SOLO PLAKANJA
ŠKOLA SOLO PLAKANJA Ubacim reči u cediljku, da prođe samo ono što treba, a ona se zapuši od velikih slova….
ŠKOLA SOLO PLAKANJA Ubacim reči u cediljku, da prođe samo ono što treba, a ona se zapuši od velikih slova….
IZMEĐU SREDNJEG PRSTA I PRVE VIDLJIVE ZVEZDE, ŽIVI SVET KOJI GA TAKO, PONEKAD ZASLUŽUJE UZDIGNUTOG Tražim redak trenutak, koji direktno…
DOGOVOR KUĆU GRADI. SVE SOBE SEM SPAVAĆE Čitav svet je pozornica i svi su radoznali da vide koje je boje…
OTIMAM SE UTISCIMA Sedmo je nebo, kaže mi predsednik komisije za nadogradnju oblaka, nelegalno izgrađeno odmah iznad drugog. Srušiše ga….
BLAGO MISLIMA, JER PISANA REČ JE PAS NA LANCU Sedim pored utrnule lampe, one u kojoj je duh umro, i…
AKO STE RAZLIČITOG POLA, PROBAJTE CELO, MOŽDA STE ISTOG Ponekad od tačaka zamišljam da je mak. A kad sakupim dovoljno…
PALIM MAŠTU, GLEDAM KAKO GORI Danas sam pogledala u sunce (napolju sivlje od prosečnog magarca) i sasvim slučajno se setila…
OVI ŠTO PRED SMRT TRAŽE DA IM NEKO OPROSTI GREHE SU SAMO NAJOBIČNIJE KUKAVICE O promašenim životima se peva i…
Piše: Nataša Andrić Naiđu misli retke kao orasi u torti iz prodavnice. Kad bi život manje pisao romane, a više…
WISH A SILA Eh, da mi srce nije zauzeto… Tačnije, pod okupacijom. Od koje će se teško odbraniti. Pogotovo što…