“Uzbuna, odjeci, reakcije koje su uslijedile nakon vašeg govora na Prvomajskom koncertu navele su me da pomislim, i zaista mi daju gotovo izvjesnost, da bi se vaša lekcija, koju sam tako snažno zamišljao i želio za ceremoniju inauguracije Buchmessea sa Italijom kao počasnim gostom, izrodila u priliku da, vođeni vašim riječima, ne uživamo u fascinaciji istraživanja i bacimo pogled na granice znanja, već da ponovo proživimo kontroverze i napade… Ono što više od bilo čega drugog osjećam dužnim da izbjegnem – i za to preuzimam punu ličnu odgovornost – jeste da se prilika slavlja i pravog nacionalnog ponosa ne pretvori u uzrok sramote za onoga ko će tog dana predstavljati Italiju. I neću kriti od vas nadu da će naša zemlja biti predstavljena na najvišem institucionalnom nivou… Sklon sam da mislim da ste vi prvi zamislili scenarije koje bi vaše riječi izazvale. Ovo svakako ne služi za smanjenje težine ovog pisma, pisma koje nikad nisam želio da napišem. Nadam se, barem, da će mi pomoći da ne izgubim vaše prijateljstvo i da ću uskoro moći da pročitam vašu novu knjigu i da vas možda upoznam lično….”
Autor pisma profesoru Carlu Rovelliju, fizičaru izabranom za predstavnika Italije kao počasnog sljedećeg gosta Sajma knjiga u Frankfurtu je Ricardo Franco Levi, vladin komesar za tu manifestaciju.
O Rovelliju i Leviju, ako vas zanima ko su – zavirite u mrežu.
Rovelli je kao fizičar na glasu u svijetu, Levi je uvijek na nekom stepeništu. Penje se, naviše: od novinara u 24 ore, zatim u Corriere della sera, stigao je do funkcije Prodijevog glasnogovornika za njegove visoke funkcije u Briselu, kasnije je bio blizak Valteru Veltroniju. Sada je, pasući svoju sedemdeset petu, na funkciji vladinog komesara za Sajam u Frankfurtu. Ni tu nije slučajno – Levi je predsjednik Asocijacije italijanskih izdavača. Ukratko, jedan od Italijana sa odavno utrtim putem. Lik sjajan za farsu u kojoj protagonist zna da je plivanje u mlakoj vodi vrlo dobra stvar. Pogodna temperatura, pogodni uslovi: plata, karijera, uticaj.
Razlog za uzbunu, eho, reakcije? Na pomenutom koncertu Rovelli je kritikovao ministra odbrane Guida Crosetta (mada ga nije imenovao). Taj pezzo grosso (u svakom smislu krupan komad) bio je na čelu Federacije italijanskim proizvođača oružja i sada, je naravno, demokratski – ministar odbrane. I ne samo to, Rovelli je ukazao i na opasnost eskalacije rata u Ukrajini i širim posljedicama iste. (Danas je vrlo opasno govoriti o opasnostima koje mogu uslijediti sutra, bitnije je i u Italiji držati se diktiranog kursa i medijskih mantri o ratu).
Levi je pismo profesoru uputio u petak, 12. maja, elektronskom poštom.
Rovelli? Presavivši elektronski tabak, odgovorio je Leviju. Putem socijalnih mreža. Javno je objavio i komesarevo pismo. U pismu je naglasio: “Usudio sam se da kritikujem ministra odbrane, zato je moj govor otkazan”. (Ministar Crosetto se odmah ogradio kako ni on niti iko drugi iz vlade nije bio umiješan u Levijevu odluku i zatražio da bude izostavljen iz polemike).
Prašina, digla se uveliko. Reagovala je (skoro) cijela intelektualna javnost u Italiji. (Mnogima je sve jasnije da je forsirana ortodoksija u stavu prema mjerama za Covid 19 nanijela veliku štetu prostoru slobode mišljenja u svakom njegovom segmentu i da je aktuelni rat na evropskim granicama još jedna proba u tom smislu). Pisci, filozofi, naučnici, mnogi izdavači, političari iz opoz icije Melonijevoh vladi – Italija koja je u stanju da pruži otpor.
Dan kasnije – nakon brojnih negativnih reakcija na već famozno pismo, Levi poziva već prethodno pozvanog Rovellija da ipak bude gost svečanog otvaranja Sajma.
Rovelli? Prihvatio je ponovni poziv. Nemam namjeru da sudim je li taj poziv morao odbiti. Svako je sudija o sebi na vlastistom putu.
Ali Levijev gest ipak nije dostojan brojnih pitanja, već samo nekolicine ovih. Na prvom mjestu – u komesaru je bio proradio mehanizam autocenzure? Pismo je napisao na nečiji šapat? Dakle, na zov cenzure. Koje zvanično nema.
Ni to ne znamo, ne zna to ni fotelja u kojoj Levi sjedi. To zna samo on.
Ono što je izvjesno jeste da zaborav funkcioniše zaista alla grande. Rovelli se već naprimao kritika zbog svog stava prema ratu. (Pacifisti – to u vokabuluru plaćeničkih medija već neko vrijeme jeste sinonim za otpadnike, sumasišavše, razbojnike svoje vrste…) K tome, zašto se Rovelli, zaboga, ne bavi samo fizikom?
Zaborav? Vrlo konkretan je onim koji se sjećaju Saharova. I Andrej Dmitrijevič se mogao baviti samo i samo fizikom. Ali nije, pa je godine proveo u zatvoru. Zaboravili smo da je Nagrada za ljudska prava Evropskog parlamenta (ustanovljena 1985) nazvana po Saharovu?
Zna to i Levi. I mnogi drugi leviji, nije to svijet bez ikakva znanja o historiji. Ali, nikad ne recimo zna bez upitnika. Ako zna, vjerujem da misli: Saharov je bio sasvim ok. Rovelli? Ne baš posve.
Dakle, svečani gost za svečano otvaranje Sajma biće Rovelli. Ali, meni se čini, da će jedini pravi gost na Sajmu biti sjen Stefa Zweiga. Da nam kaže da već živimo u Jučerašnjem svijetu, samo nam to još uvijek nije zvanično saopšteno.
radio gornji grad 
