Još dok sam bio sasvim mlad primjećivao sam kako nas sa Zapada zapljuskuju pomodarstva. Modna odjeća, muzika, umjetnost, razmišljanja. Po sistemu vidjela žaba da se konj potkiva, mi smo kopirali sve što se na Zapadu dešava. Da ne zaostajemo. Sjećam se tih modnih krikova kojima sam, donekle, i sam bio žrtva i to ne zato što sam htio izgledati kao zapadnjaci, nego zato što nije bilo drugačijih odjevnih predmeta. A ako čovjek želi da ga ne promatraju kao bijelu vranu, ne smije si dozvoliti da bude autsajder. Tako sam i ja, da ne stršim, nosio dukserice, farmerke u zvono, šarene košulje s cvjetnim uzorkom Jeans jakne. A moda se mijenjala, a s njom i neki drugi stilovi. Tako je bilo i s muzikom. Ako nije sa zapada ne valja, govorili su mladi, pa sad ti slušaj nešto što je drugačija. A meni se sviđala i domaća muzika. Što fali našem jeziku, mislio sam, dobar je za muziku i za poeziju…
Otkad je nestala Jugoslavija mladi su počeli ne samo kopirati mlade sa Zapada, nego se i ponašati kao oni. Štetni uzori su prevladali zemljama bivše Juge.
I droga i tehno muzika i razni drugačiji pravci i ukusi.
Sad je, uza sve, došlo i ono najnegativnije. Nasilje pa i ubojstva. Političari zaokupljeni novcem sve manje kontroliraju što ljudi rade i kako se ponašaju. A kriminal cvijeta. Rat je bio ta barijera, koja je razdvajala brutalan svijet od onog normalnog, mirnog. Puno toga se lošeg desilo u zadnjih tridesetak godina, puno ružnog čega se normalni ljudi stide. I kriminala i pljački, nasilja, ubojstava.
Sad smo došli i do toga da 14 dječak izvrši Amoklauf, to jest da naoružan uđe u školu i ubije 9 ljudi od kojih su većima njegovi školski drugovi…Ljudi po kućama drže arsenale oružja i čude se kad se ovako nešto dogodi. Otac dječaka ubojice kaže da je sina vodio u lov i da je tamo naučio pucati. A oružja je puna kuća. Kakav je to čovjek vidi se po njegovom sinu. A sin je učinio užasno zlodjelo…To Balkan ne pamti
radio gornji grad 
