Ingeborg Bachmann: MAGLENA ZEMLJA

142233926_3993221674030573_3839138081460965264_n

MAGLENA ZEMLJA
.
U zimu je moja ljubavnica
među zvijerima šumskim.
Da nazad moram prije jutra,
zna to lisica i smije se.
Kako zadrhte oblaci! I meni na sniježnu kragnu pada sloj lomljenog leda.
U zimu je moja ljubavnica stablo među stablima i zove nesretne vrane u njenu lijepu krošnju.
Ona zna, da vjetar, kad se smrkava, njenu krutu, injem posutu večernju haljinu diže i mene tjera kući.
U zimu je moja ljubavnica među ribama i nijema.
Poslušan vodama, koje potez njenih peraja iznutra pokreće, stojim na obali i gledam, dok me listovi* ne otjeraju, kako roni i okreće se.
I opet lovačkim zovom ptice pogođen,
koja svoja krila iznad mene razapinje, padam na otvoreno polje: ona čerupa kokoši i baca mi jednu bijelu ključnu kost.
Ja je stavljam oko vrata
i idem dalje kroz paperje gorko.
Nevjerna je moja ljubavnica,
ja to znam, ona lebdi ponekad u visokim cipelama prema gradu,
pa u barovima slamkom
ljubi čaše duboko u usta, i naviru joj riječi za svakog.
Ali jezik taj ja ne razumijem.
Maglenu zemlju ja sam vidio.
Magleno srce ja sam jeo.
———
*vrsta ribe
(preveo: Đoko Erić)