Marija Braut: Svjetlo i sjene Zagreba

4950e1f59bb84ab9b2a63947ae2b775f-1

Prošlo je sedam godina od kada nas je napustila velika umjetnica, fotografkinja Marija Braut. Njezina zadnja velika izložba, nakon one u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu gdje su dominirale do tada nepoznate fotografije, pod naslovom ”Svjetla i sjene Zagreb” održana je u travnju 2014. godine upravo u Zelini, odnosno u gradskom muzeju. U tom smislu i ova današnja izložba podsjećanje je na tu prethodnu i ujedno spomen na samu Mariju, legendu i ikonu Zagreba i zagrebačke škole fotografije.

Ne postoje pretplatnici na svjetlo iako svatko ima svoju vlastitu sjenu. Gledajući fotografije Marije Braut na kojima je ona ovjekovječila Zagreb i posebice njegov Gornji grad, stječe se dojam da ipak postoji netko ili nešto što je njegov osobiti izvor, meštar, barem kada se radi o onom treptaju kad on uhvaćen u slici prestaje biti pukim dokumentom i postaje dijelom osobnosti i umjetnosti. Marija Braut nije tek puki fotografski kroničar Zagreba za svih onih dugih desetljeća dvadesetog stoljeća od kada se bavi fotografijom i zadivljuje svojim talentom. Njezin rad ustvari dešifrira vrijeme u kojem putem fotografije estetski proširuje njegovu stvarnost i značenje.
Fotografija, grada također, izražava kod nje ponajprije liriku jedne suptilne prirode koja znade zatočiti draž trenutka, prepoznajući i predočavajući time neponovljivost koja će već idućeg časa nestati dok će sve drugi i sam grad postojati, ali će zato sama i teško uhvatljiva neponovljivost biti snimljena. Njezine su fotografija umjetnička ovjera zgranutoj i u hipu otetoj prolaznosti što kao magija proširuju vidik pa ono što je nestalo i izgubilo se između svijetla i sjena sada ostaje i dalje prisutno i dostupno.
U svakom je pogledu Marija Braut odavno nadrasla potrebu ikakve hvale, pa tako ova izložba koja donosi presjek njezinih brojnih radova vezanih uz Zagreb, predstavlja jedinstvenu prigodu da se Zagreb vidi i doživi kroz objektiv umjetnika. Gledajući njezine fotografije sudjelujemo u beskompromisnom doživljaju od prizemlja pa do prvog kata, od ulice pa do nebodera, od svjetiljki i starih stepenica Griča pa do nebodera Novog Zagreba, na način koji je jednostavan i zato čudesan. Priroda grada i života istaknuta je u njima najmanje dvostruko. Prva se tiče nesputana i naizgled kaotičnog odabira plana koji se snima, dok iz njega pak izviru bitni detalji što se podudaraju s vizurom iskrenosti važnom kod opažanja i potvrđivanja relevantnosti slike života samog grada. Tako njezine fotografije i perspektivom i detaljem lako postaju dio onog općeg sjećanja koje nas vezuje na osoban i upečatljiv nudeći pri tome i niz asocijacija i njihovih interpretacija
Jasne i čiste, Marijine fotografije plijene pažnju svojom jednostavnom estetikom. One su već odavno postale dio one tradicije koja je posve zagrebačka i važna za identitet grada jer bez njih, sasvim sigurno, niti sam Zagreb ne bi vidjeli onako kako ga vidimo sada.
Marija Braut rođena je 1929. godine u Celju, a od 1941. živi u Zagreb. Nakon mature upisuje studij arhitekture. Fotografijom se počela baviti u atelijeru čuvenog fotografa Toše Dabca krajem 1960-ih godina. Zbog tog umjetničkog utjecaja smatra se nasljednicom slavne Zagrebačke škole crno-bijele fotografije iz 30-tih godina prošlog stoljeća. Prvu izložbu imala je 1969. godine s Petrom Dabcem. Radila je u Galerijama grada Zagreba snimajući fotografije za kataloge izložbi te portrete umjetnika. Od 1972. godine je samostalni umjetnik. Surađivala je s Hrvatskim narodnim kazalištem, Zagrebačkim kazalištem mladih, Dramskim kazalištem Gavella, Satiričkim kazalištem Kerempuh i Dubrovačkim ljetnim igrama. Izlagala je na više od stotinu samostalnih i skupnih izložaba. Redovito objavljuje fotografije u novinama i specijaliziranim časopisima. Fotografije Marije Braut čuvaju se u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Hrvatskom drždržavnom arhivu, HAZU teatrologija i Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.

WEB_Facebook_Story_1080x1920px_BRAUT