Marko Raguž: BOB DYLAN I VINETUOVI NASLJEDNICI

bob-dilan

Iz filma „Vinetu“ – glumac Pjer Bris (Pierre Brice)

„Jednom kada zadnji Indijanac nestane i kada sjećanje na njega bude kao sjenka oblaka koji plovi prerijom, još uvijek će duh mog naroda živjeti u ovim šumama. Jer mi volimo zemlju kao što novorođenče voli svaki otkucaj majčinog srca. Ako prodamo svoju zemlju, onda je volite kao što smo je i mi voljeli, štitite je kao što smo je i mi štitili. Nemojte nikada zaboraviti u kakvom je stanju bila kada ste je preuzeli. I svom svojom snagom, moćima i srcem – sačuvajte je za svoju djecu i volite je kao što Bog voli sve nas. Jednu stvar znamo, koju će možda i bijeli čovjek jednom spoznati – naš Bog je isti Bog.“

(Iz pisma koje je 1854. godine indijanski poglavica plemena Sijetl uputio predsjedniku SAD-a Frenku Pirsu, kao odgovor na ponudu da SAD-e od Indijanaca otkupe njihovu zemlju – u zamjenu za rezervat)

LEGENDA O „PROKLETSTVU TECUMSEHA“

Prema legendi o prokletstvu Tecumseha „umrijet će svaki Predsjednik SAD – a kojeg je narod izabrao u godini koja na kraju ima nulu“. Da li je Džo Bajden (Joe Biden) na redu? On je izabran 2020. godine, dakle u godini koja završava sa nulom. Ima li razloga za strah? Ove misteriozne „NULE“ su već „odradile“ nekoliko američkih predsjednika. Nije li već u vrijeme izbora za Predsjednika, krajem prošle godine, bilo malo pucnjave?  Mi ćemo se moliti da ovo drevno indijansko prokletstvo „ne sustigne“ i predsjednika Bajdena, mada  sumnjam da čovjek sa svojih osamdeset godina ima razloga da se plaši nekakvih narodnih „kletvi“.

Ipak, ovo „Prokletstvo Tecumseha“ ima svoju mračnu predhistoriju i upravo zbog toga se  uzima ozbiljno. Nepravda počinjena prema američkim Indijancima je golema. Podsjetimo se da Indijanac nikada nije bio predsjednik Amerike. Amerikancima afričkog porijekla je to jednom uspjelo (Barack Obama), a Indijancima koji su tamo domicilno stanovništvo, nikada. Možda se to i desi jednog dana. Na zadnjim izborima smo imali kandidata za Predsjednika koji je indijanskog porijekla, ali nije izabran. To je bio poznati holivudski glumac Kevin Costner.

GENERAL HARRISON I OKRŠAJ NA RIJECI TEMZI

Mnogo godina nakon Harrisonove smrti nastala je legenda o “prokletstvu Tecumseha”. Harrison je kao general 1813. u okršaju na rijeci Temzi porazio legendarnog indijanskog ratnika iz plemena Shawnee. Nakon toga, prema legendi, umrijet će svaki predsjednik kojeg je narod izabrao u godini koja na kraju ima nulu.

Odmazdu sa neba i „bijes“ Bogova moglo je izazvati i ono čuveno pismo indijanskog poglavice predsjedniku SAD-a:

„Kako neko može kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta misao je nama strana. Mi ne posjedujemo čistoću vazduha ili odsjaj u vodi. Kako to možete kupiti od nas? Sva ova zemlja sveta je za moj narod. Svaka svjetlucava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka izmaglica u mračnim šumama, svako svjetlucanje i svaka buba, sveti su u tradiciji i svijesti moga naroda. Mirisne trave su naše sestre. Jelen, konj, veliki orao – svi su oni naša braća. Stjenoviti vrhovi, rosa u travi, beskrajne prerije i čovjek – svi pripadaju istoj porodici“.

Dakle, i ovo gore pomenuto Pismo indijanskog Poglavice, iz koga se još i danas (ko malo bolje osluhne) može čuti „šapat Božanski“, moglo je biti razlogom da „Prokletstvo Tecumseha“ bude tako dugo „na snazi“. Prema narodnom vjerovanju onaj ko dobije ovakvo pismo (pismo „oštembiljano sa mnogo pečata“) mora ga prepisati u trinaest kopija, a zatim te kopije poslati na trinaest različitih adresa. Ko to uradi bit će miljenik sreće, a ko to propusti učiniti bit će na „listi za odstrel“ gospodara svih Svjetova!?

Tadašnji američki predsjednik je očigledno ignorirao ovo narodno vjerovanje, nakon što je primio pismo indijanskog poglavice.

Bili sujevjerni ili ne, „Prokletstvo Tecumseha“ se obistinjivalo čak stoljeće i pol.

Harrison (izabran 1840.) umro je kratko nakon preuzimanja dužnosti, Abraham Lincoln (1860.) ubijen je kao i James Garfield (1880.) i William McKinley (1990.). Warren Harding (1920.) umro je prirodnom smrću za vrijeme mandata kao i Franklin Roosevelt (1940.), dok je Kennedy (1960.) ubijen u atentatu.
Prokletstvo je prestalo tek s Ronaldom Reaganom, koji je izabran 1980. i preživio, iako je kratko nakon stupanja na dužnost na njega izvršen atentat. Uoči operacije nakon atentata, liječniku koji ga je trebao operirati, rekao je: “Molim vas, recite mi da ste republikanac”.

Ubojstvo Kenedija je više puta pokušavano, preživljavanje jednog atentata nije jamstvo da sljedeći neće biti uspješan. Iskusio je to John F. Kennedy. Dok se u prosincu 1960. novoizabrani predsjednik odmarao na Floridi, htio ga je samoubilačkim napadom ubiti 73-godišnji umirovljeni poštar Richard Paul Pavlick, planirajući se zabiti u njegovo vozilo svojim Buickom nakrcanim eksplozivom. Od toga je odustao kada je vidio Kennedyjevu ženu i djecu kako pozdravljaju predsjednika. Tri dana poslije zaustavljen je zbog prometnog prekršaja, s eksplozivom i dalje u vozilu, otkriven je njegov naum te je šest godina proveo u zatvoru i ludnici prije nego što je pušten.

A na polovici razdoblja koje je Pavlick proveo “iza brave” – Kenedi je ubijen. Njegova je smrt najpoznatija, najzloglasnija od svih dotadašnjih atentata, djelomično i zato što je televizijski snimana i zato što su još živi milijuni ljudi koji su tada već bili dovoljno odrasli da saznaju što se dogodilo. A nijedan drugi atentat nije privukao toliko teorija urote, već i zbog činjenice da Lee Harvey Oswald nije mogao sam jednim hicem pogoditi i promašiti predsjednika nekoliko puta. Snajperist Oswald je pucao, ali bilo je sigurno i drugih strijelaca, a vrlo moguće je da su imali potporu i od nekoga (ili nekih) iz vrha vlasti. Dodatne sumnje unosi žustrina kojom je Jack Ruby ubio Oswalda prije suđenja i bio i sam nakon toga ubijen.

WHO IS THE NEXT?

„Na dan kad je ubijen J. F. Kennedy neko mi reče: Sine, doba Antihrista je upravo počelo. Žao mi je što ću vam ovo reći gospodine, ali samo mrtvi su slobodni. Tišina djeco, Bitlsi dolaze i držat će vas za ruku. Skliznite niz gelender, uzmite kaput. Feribot prelazi rijeku Mersi i grabi za gušu. Tri skitnice stižu obučeni u dronjke. Skupite paramparčad i zastave na pola koplja spustite. Odoh u Vudstok, sad je doba Vodolije. Sloboda, oh sloboda, sloboda oko mene. Žao mi je što ću vam ovo reći gospodine, ali samo mrtvi su slobodni.“ Bob Dylan

Murder Most Foul“ (Najgnusnije ubistvo)

Hiljade su gledale, niko ništa nije vidio.

Desilo tako brzo, brzo, nenadano

na očigled sviju tu, baš tu, a tako krasan predio.

Mađioničarski trik nad trikovima, svima znano.

Savršeno izveden, vješto obavljen,

posao mu se svidio.

Desilo tako brzo, brzo, nenadano

na očigled sviju tu, baš tu, a tako krasan predio.

Hiljade su gledale, niko ništa nije vidio.

Vukodlače, vukodlače, o vukodlače zavijaj.

Tum-tum-tu-dam, najgnusnije ubistvo.

Ovo je jedan od stihova iz potresne pjesme koju je nedavno snimio američki nobelovac Bob Dylan. Moderato kantabile ili „ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju“.

Iz „laboratorije zvuka“ ovog slavnog kantautora, nakon osam godina pauze, stižu dobre vijesti. Pojavila se nova pjesma, koja govori o ubistvu predsjednika Amerike, Džona Kenedija. Naziv pjesme je „Murder Most Foul“ (Najgnusnije ubistvo) i traje 16 minuta i 57 sekundi, što je čini najdužim muzičkim uradkom u njegovoj karijeri.

„SVE ŠTO ŽIVI POVEZANO JE DUBOKIM I DIVNIM VEZAMA“

„Život je ritаm koji se morа spoznаti“, pripovijeda nam Nikola Tesla. „Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovjek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovjek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo odveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.“

Marko Raguž Sarajevo. 04. 06. 2022.g