Ivan Molek: Nove tri slike za pamćenje

kristl Kradja_dragulja1959-1024x853

slikovnost: V. Kristl, Krađa dragulja, 1959)

Klasici profesora marksizma: M. je profesor marksizma. Onima u klupama pojašnjava pojam slobode. Citira klasike i komentira njihove riječi. Opći je dojam da govori o nečemu vrlo važnome, ali udaljenom od nas. Posebno zato jer dok govori ne dotiče se svakodnevnog života, njegovih vedrih i manje vedrih strana. Jedan od onih koji bi trebao slušati profesorove riječi nalazi se međutim vani, izvan učionice, za sjedalom svojeg mopeda. Moped je manje kubikaže, a ono po čemu se izdvaja jest prepravljeni auspuh pa kada vozač rukom naglo dodaje gas na mjestu ništa se drugo uokolo ne može čuti. Praskava buka dopire do učionice. Ometa profesora i nastavu. A kada ona napokon prestane i vozač se udalji u nepoznatom smjeru, profesor koristi priliku. Nastavlja govoriti ovim riječima: “Ima li vozač mopeda slobodu praviti ovakvu buku? Ima. Ruke su mu zdrave i nisu ničime vezane, a u rezervoaru ima dovoljno goriva da mopedov motor može raditi. Pa ipak, je li to njegova sloboda ili njegova samovolja? Samovolja je sloboda koja ne vodi brigu o slobodi drugoga, dovodi ju u pitanje, npr. slobodu da nismo izloženi ovakvoj teško podnošljivoj buci …”. Itd, itd. Mladenačke hormone i druge stavke s tolikih stranica popularne psihologije što se nepogrešivo ponavljaju kao da je riječ o Pavlovljevim eksperimentima M. ne spominje. Ignorira ih suvereno. Kao da se maločas nikakav izgred dogodio nije. Nakon te digresije vraća se svojim klasicima, izabranim stranicama Ekonomsko-filozofskih rukopisa iz 1844. godine. Za njega su one pravo otkriće.

Mirnodopska vremena: Visokotiražni magazin Arena izvještava o rezultatima niza akcija zapljene ilegalnog oružja. Navodi kakvo je sve vatreno i hladno oružje pronađeno u njima. Ima tu svakakve starudije, ali i odlično održavanih pištolja, pušaka, automata i koječega drugoga. Nekoliko riječi posvećeno je okolnostima pod kojima je ono bilo pronađeno, a članak donosi i neke zanimljivosti. Jedan seljak tako u svojem sjeniku drži tenk. To su ga Nijemci ostavili kada su se povlačili, kaže on. Kada ga upitaju što će mu ta grdosija, odgovara da ga svako toliko, po potrebi, provozi po svojoj njivi, koristi ga ponekad umjesto traktora, da preore njivu. Ne služi mu ničemu drugome. Kod drugog su pronašli top. Ali to je mali top, kratke cijevi, brdski, dovoljna je za njega obična konjska zaprega, nije to teško protutenkovsko oružje za koje je već potreban kamion. I njega pitaju što će mu to opasno i razorno oružje. Čuva ga spremljenog, kaže, jer ima kćer i ona će se jednoga dana udati pa kad dođe taj dan, onda to valja glasno proslaviti. Treći pak ima cijele sanduke ručnih granata. Naravno, ni njih nije dopušteno posjedovati, ali vlasnik traži da nadležni imaju razumijevanja. On živi od obrađivanja zemlje, uzgaja pšenicu. Postavio je nekoliko strašila, ali uzalud, vrapci mu svejedno pozobaju gomilu zrelih zrna žita. Ne može on cijele dane provoditi na njivi i tjerati vrapce. Svako toliko uzme jednu iz sanduka, aktivira ju, vrapci se tada toliko prestraše da ih nema po nekoliko dana pa on tada može biti na miru i obavljati neke druge poslove.

Negativan policijski izvještaj: Jednoga dana neki čelnici gradskog komiteta našli su za potrebno porazgovarati s članovima tzv. potkomisije za rock pri riječkom Savezu socijalističke omladine. Stigao im je negativan policijski izvještaj nakon koncerta grupe Borghesia u omladinskom klubu Palach. Pa su htjeli čuti što o tome imaju za kazati organizatori nastupa. Problem ovoga puta nije bio u provokativnim tekstovima nego u vizualnom materijalu: montirani video prizori demonstracije političke moći pomiješani s prizorima porno filma i demonstracije seksualne moći u pozadini pozornice. Demonstracija je demonstracija moći, odozgo ili odozdo, pa je čelnicima komiteta bilo važno doznati kako stoje stvari. Omladinci pozvani na sastanak u sebi zaključuju iz razgovora kako je netom održani koncert još koliko-toliko u granicama prihvatljivog, iako bi se o sličnim nastupima štošta dalo kazati, ali ono što drugu stranu ozbiljno brine jest najava idućeg koncerta: u Palachu trebaju nastupiti Videosex. Opet je to grupa iz Ljubljane i opet će tu biti tko zna čega. Opet nešto zbog čega bi mogao doći i drugi za redom negativan policijski izvještaj. Bit će da su to zapravo ovi isti, Borghesia, ali sada pod posve drukčijim drugim imenom! Na kraju razgovora ljudi iz komiteta ipak popuštaju – čarobne riječi su: demokratizacija glazbenog izričaja – mada nevoljko i ne posve uvjereni kako će stvar na koncu ispasti. A sve su o tim dvjema grupama, o Borghesiji i o Videosexu, različitim koliko su to one mogle biti, mogli doznati već ranije, barem iz Poleta i Vala koji se prodaju na svakom kiosku. Pa ipak, to nije umanjilo njihovu potrebu za razgovorom u prostorijama Saveza socijalističke omladine. Ni po čemu velebnim ili raskošnim, čak i pomalo oronulim, ali ipak takvim da se u njima donose važne odluke. Sposobne zadati jadan udarac repom.