Elvedin Nezirović Dobitnik književne nagrade “Predrag Matvejević” za 2022.

309058718_5480005268781633_2548520638843138045_n

Dobitnikom književne nagrade “Predrag Matvejević” za 2022. godinu žiri je jednoglasno proglasio Elvedina Nezirovića za knjigu “Ono o čemu se ne može govoriti”.
Nagrada će biti svečano uručena dobitniku 7. listopada (oktobra) 2022. u 17 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u Zagrebu.
Nakon svečanih uvoda i obrazloženja članova žirija, čitat će se ulomci iz knjige, a od 18 sati svi sudionci pozvani su na koktel u prostorije KIC-a.
.
Obrazloženje
.
Premda su na natječaj pristigle dobre i odlične knjige iz Hrvatske i tzv. regije, nakon čitanja romana “Ono o čemu se ne može govoriti” žiri (Andrea Grgić, Suzana Matvejević i Darija Žilić) nije imao nikakvu nedoumicu. Roman “Ono o čemu se ne može govoriti” izabran je za najbolje književno djelo, a pisac iz Mostara Elvedin Nezirović pobjednik je ovogodišnjeg natječaja za nagradu Predrag Matvejević. Riječ je o romanu u kojem pisac kroz naraciju o vlastitoj obitelji, ispisuje i vrijeme, povijest, sadašnjost koji se povezuju i prelamaju tvoreći snažan roman o ratu, poratnom razdoblju, roman o obitelji, o majci kao važnoj figuri, očuhu koji mu spašava život, ukratko roman koji će odlično prikazati generaciju koja je u ratu provela mladost, da bi potom u vremenu koje slijedi, izgubila svoje mjesto, uočila se sa poznatim, a zapravo nepoznatim mjestom vlastita odrastanja.  Posebno je živopisno opisan nekadašnji Mostar, njegove ulice, avenije, život, u kontrastu sa današnjom slikom podijeljenog grada u kojem se glavni junak i narator osjeća kao stranac. Uostalom, o toj stranosti, o traumama rata, obiteljskim trumama, piše autor, a pisanje time postaje proces izlječenja, kao i “puštanje stvari”, oslobađanje koje čovjeka približava samom sebi.  I premda pisac ističe kako je „pisanje način da ozdravi od svega što ga boli“, postaje svjestan da utjehe nema, jer „ samoća, ako je pretočim u tekst, ako je podijelim s drugima“ samo će se dodatno povećavati…

Roman ima složenu dvodijelnu strukturu, prvi dio sazdan je od sjećanja na djetinjstvo, potom na rat, političke prilike koje se prelamaju kroz obitelj, dok drugi dio je utopljen u gorki svagdan „umrlog grada“, koji se sastoji od prijetnji zbog javnog djelovanja, zbog iskaza o zločinima. Uz vještu naraciju, važno je istaknuti i to da u romanu nalazimo zanimljive dijaloge, te esejističke dijelove u kojima se tumače događaji, stvarnost, unutrašnja stanja kroz očište pripovjedača, ujedno glavnog lika romana. Nezirovićev roman je ona vrsta književnosti  koja se stvarnosti suprostavlja na način da je ogoljuje kroz prikaz proživljenog iskustva, a to i jest bio autorov cilj. Da piše o onome o čemu je teško govoriti, o prešućenom,  o tijelu u koje se upisuje povijest, o osjećanju krivice, o emocijama, samoći, o samospoznaji, unutrašnjem egzilu, o onome što je nemoguće potisnuti u svijetu u kojem živimo. Svijetu koji postaje sve više netrpeljiv, pun mržnje, podjela kojem treba baš takva književnost, beskompromisna, ona koja ne bježi od etike, od stava, već se hrabro suprostavlja okrutnosti i bezočnosti. Jer svi oni kojima je pripadanje naciji iznad zločina počinjenog u ime te nacije, osuđivat će i knjige i autore koji se tome opiru i koji se ne boje prijetnji dok promiču humanizam, bez ideologija, kao što je to činio Predrag Matvejević. I zapravo, Elvedin Nezirović je i po tome baš pravi sljednik Matvejevićevog djela, svojim vrhunskim književnim radom i časnim, javnim angažmanom za mir.

Elvedin Nezirović objavio je više zapaženih zbirki pjesama, priča, eseja, tekstova i kolumni, te nekoliko romana “Boja zemlje” (2016.),  “Ništa lakše od umiranja” (2019.) za koji je dobio Nagradu “Stevan Sremac”. Roman “Ono o čemu se ne može govoriti” objavljen je i u Beogradu i u Sarajevu, bio je u najužem izboru za Ninovu-ovu nagradu, a na natječaj su stigla oba izdanja, Buybookovo i Lagunino. (Darija Žilić)