Marijan Grakalić: “Usputni objekti” Tea Kiša

tk2

Slikarstvo Tea Kiša zanimljiv je redukcijski i ponekad gotovo ekspresionistički način transformacije slikovnih tema tzv. mrtve prirode u mogući alternativni i dakako apstraktni likovni krajolik. Viđenje malih stvari (šešir, mikseta, tobogan itd.) tako se rastvara u jedno drugačije i novo obzorje svakodnevne morfologije. Na neki način to je i pobuna protiv zadatosti i nepromjenjivosti svakodnevnih vizura i prijedlog da se dokine njihova priroda nepokretnosti. Posebno se to vidi u ciklusu ”Gradacija” izvedenom u kombiniranoj tehnici koja slijedi logiku filmskih sličica nastojeći nas gotvo rasterski osloboditi stereotipnog načina gledanja ili viđenja stvari, konkretno jednu figuru.

Sam Kiš o svom slikarstvu kaže: ‘’Zadovoljstvo mi je gledati kako papir za akvarel upija veliku količinu vode što me potaklo da napravim seriju slika u akvarelu. Boraveći na Visu, Ugljanu u Makarskoj i Zagrebu tražio sam usputne objekte i predmete koji su služili kao vodilja za apstraktnu sliku. Predmete poput češera i šešira sam transformirao u (ne)prepoznatljivu formu koja je smještena u ne definiranom prostoru. Uz ovu seriju sam izložio grafike i crteže iz 2020. godine u kojima sam također apstrahirao razne objekte ili postepeno rastavljao figurativni motiv.’’

Važno je naglasiti kako je u gotovo svim primjerima prisutna težnja rastavljanja ili redukcije viđenog u apstraktnu suštinu, u neku prasliku, nikako arhajsku ali svakako bitnu i prethodnu postojećem predmetu. Slikar nastoji na likovni, ponekad i kromatski način, stići do onog a što je svemu prethodilo apstrahirajući nebitno kako bi stvorio prostor onog što je uistinu bitno.