Đurđa Knežević: Slugan u četiri čoška

PRIDE-VIZUAL_mali-1200x1697

Slogan je veoma važan, on je sažetak politike koju zastupaju oni koji ga ističu, on upućuje na politički stav/zahtjev i sl. On mora biti jasan i jednoznačan, što ne znači opet da mora biti plošan i jednostavno eksplicitan. Odnosno, sloganom se može poigravati sa asocijacijama, simbolima, igrom riječi, no sa svim tim mora odmah biti baš svakome jasno što se hoće reći. Ništa od ambivalencije, ništa od namigivanja na neke moguće aluzije… no to bi valjda već moralo biti poznato. Prajd najčešće i nije imao “sreće” sa sloganima, no ovogodišnji je blago rečeno promašen. Ako slogan kaže “Dajte nam naša četiri zida”, onda će prva pomisao (a za drugu baš i neće biti mjesta, tako je sa sloganima) da LGBT žele ono protiv čega bi se svaki/a LGBT osoba trebala boriti. I onda dolazi najgore što se sloganu može dogoditi, to jest, da ga se objašnjava, a tu se krije i druga, po mom sudu i malo veća poteškoća. Jedan je, dakle, problem pokušaj da se ironizira stav dijela društva da LGBT ima ostati u svoja četiri zida. Naime, slabo tko, to jest veoma malo osoba će od prve razumjeti da se slogan “zajebava”, i to će biti osobe koje su uključene na neki način u borbu za prava LGBT; građanin obični, hrvatski, neće razumjeti ništa više i ništa drugo od onoga što je napisano. Uz slogan nikako ne može stajati (negdje u zagradi ili nakon crtice, hej, mi ironiziramo). Pitanje je u vezi s tim, da li se Prajd sloganom obraća svim građanima Hrvatske (kako bi utjecao, razvijao svijest svih građana o statusu i problemima LGBT) ili samo “svojima”, s kojima se “razumije”, s kojima se druži, koji “kuže foru”… U tom slučaju, već jesu u četiri zida, nisu baš od cigle ili cementa, ali su na izvjestan način, tim gori. Druga poteškoća je sam zahtjev, nakon što ga je trebalo “pojasniti”, zahtjev za prostor, dakle neka faktična četiri zida. Ako je izlazak na ulicu vođen zahtjevom za kvadratima nekog prostora za rad i td. itsl., dakle za četiri zida od cigle ili cementa, ako je to politika, ako je to sukus političkog problema s kojim(a) se LGBT suočava, onda politike niti nema. To jest, dokida se kad se dobiju kvadrati.