Nikola Devčić Mišo: MANIFEST AUTSAJDERA

280419131_5331975040154407_4185945821532081882_n

Poetsko – subverzivni fragmenti o ljubavi, prijateljstvu i opsjednutosti slobodom: ti, ja, svijet i ništa
.
BRUTALNA LJEPOTA ANTIFILOZOFSKE POBUNE PROTIV DUHA VREMENA IZ SPOJA SNA I RAZUMA
.
1.
Znam da želiš biti sretna ali ima važnijih stvari
Valja rušiti granice, početi piti vino, počiniti preljub, kvariti mlade, zapaliti gazdama kuću, biti drugačiji, lud, imati velike ideje, spasiti sve, spasiti svijet, osloboditi se od slobode, povezati umjetnička djela i ljude kojih još nema, vikati u ime onih koji pate
Valja ići svojim putem, iako i put ima svoj put koji se kreće i krivuda
Valja kazivati sebe ali ne kao osvajanje, nego kao gubljenje sebe u prostoru neiskazivog, traume
Znam da želiš biti slobodna ali šta bi ti sa slobodom
Šta će ti sloboda ako ne možeš pogledati u ponor
Ako ne možeš istodobno biti u svome tijelu i u svojoj glavi
Netko treba izgraditi piramide, nekome trebaš biti lutajuća radost
Gdje si kad nisi sa sobom, kad nisi sa mnom, kad si protiv srca
Mogao bih biti ljut po cijele dane ali teško je to pored toliko ljepote na svijetu
Zrak je ona lakoća što kruži ti oko glave, gdje si? Dovoljno je promatrati prirodu, kažeš
Pa ipak, šta će ti sloboda ako se sramiš nesposobnosti za slabost
Znam da želiš biti doksozof, tehničarka mnijenja, jedna od onih koji misle da je učena
Jer jedino širenje svijesti o nestvarnosti može spasiti svijet od smrti
Želio bih razumjeti ljude ili barem neke ljude, koji znaju samo melodiju kulture, ali ne i riječi
Jer ako odem s ovog svijeta, a da to ne uspijem, zauvijek ću misliti da su čudovišta
2.
Svatko propada na svoj način, u kućama nalik strojevima
U neboderima – slijepim ulicama s produžecima u avionima i raketama u ulicama – horizontalnim provalijama
Uz svu umjetnost revolucijonarnih previranja u stvarnosti koja se pojavljuje tek kad nije stvarna
Uz sva tajna društva i avangarde koje su razorile hijerarhijske strukture prikazivanja
Jedini pokretaču duha, našao sam te u pokretnim slikama, u jezičnim igrama, u bajkama, u crtežima, u genocidnoj strasti, u pobunama protiv osrednjih društava bez istinske plemenitosti
Uz svu brzinu i opsesiju prošlim – u sjećanjima, i budućeg – u nadanjima
Dolaze Mladi, nasilni i smjeli, koji bi dominirali, a ne bi vladali riječima
Svoj život promijeniti moraš, ako ne želiš drhtati pred njima
3.
Kakav će dan svanuti sutra, pozlaćeno siromašan
Kakve ćemo snove navečer snivati? minimalno nemoralne
Danas više nego ikad vjerujemo u promjenu materijaliziranih iluzija
Razaramo ulice, trgove i gradove, prepuni veličine i heroizma zbilje
Naša je krv vrela i ne volimo nikoga
Ne značimo ništa ni sebi ni drugima, naša je mudrost beznačajna
U slobodnoj igri telefonima, na društvenim mrežama, Facebooku, Twitteru, platformama, cenzurama, kaznama, blokadama – u vrijeme prijevremenih izbora ili prosvijeda
4.
U nekoj smo gladi za nečim što se ne može dosegnuti, koje nosi naše unutrašnje svjetove
U političkoj imaginaciji ledene vode sebičnih računa koja utapa svete drhtaje radničke sentimentalnosti i iscjeljuje dječije bolesti ostvarenja samoga sebe
U kibernetičkim ratovima hakera, u carstvu Goldberg varijacija i plemenitog laganja
Broj, duša i muzika na isti su način harmonično spajanje suprotnosti, nastanak jednog iz mnogoga, suglasje raznoglasnoga
I upravo tu počinje politika, svijest nekog višeg egoizma, velikih odrona mašte
U utemeljenju neutemeljenosti
Ono što počinje kao pleonazam završava kao oksimoron
5.
Duh poriče vlastitu stvarnost na putu od samoga sebe do sebe samoga
Ready-made bez svojstava
U nekoj vrsti bijega prema naprijed
Predmeti izranjaju iz vlastite podsvjesti
U nekoj vrsti propadanja uvis
Stvarnost je fantazija koja štiti znak od simboličke propasti koja mu prijeti
Znam to jer stojim, kao Chuang Tze, na obali rijeke Hou
U nekoj vrsti napredovanja unatrag
Što mogu sam? Što mogu s drugima? Što mogu za druge?
6.
„Visoko zakucalo umlatilo me vlastito srce“
Srećom, zločin nije nikada savršen
Iluzija je savršena i neuništiva, Iluzija se iluzijom izbija i – zavođenjem
Samo nas trauma može uistinu osloboditi od urođenih iluzija sebstva, iluzija posebnosti
Filozofi su do sada svijet tumačili, radi se o tome da se svijet uglazbi, izgradi na principima muzike – što je isto što i sam kozmos: dijalog Harmonije sa samom sobom
7.
Užas s kojim počinje ljepota sjaj je velike mračne oslobađajuće promašenosti, krah zdravog razuma
U autentičnoj nedovršenosti i slobodnoj atonalnosti svega postojećeg
Snovi su nam oduzeti na taj način da su nam baš svi ispunjeni
Umjetnost postaje smeće, smeće postaje umjetnost
Automatsko prepisivanje svijeta bez pupka u homeopatskim dozama
Osim lukavog performansa prisutne odsutnosti
Sretne nesposobnosti za proboj u Povijest ili nesretne sposobnosti za proboj iz Povijesti
8.
„Budi kao Bog, postani čovjek“
Utjelovljena kakofonija, muzika samog pakla
Dostojanstvo se ne uspostavlja uvažavanjem, potrebno ga je uvažavati, izvan domašaja upotrebnih vrijednosti
Budi kao autsajderi, odbačeni, marginalizirani, otuđene skupine i pojedinci, eksploatirani, druge rase i boje, nezaposleni i nezaposlivi
Njihova je opozicija revolucionarna čak i kad njihova svijest nije
Kada se sakupe i izlaze na ulice, nenaoružani i bez zaštite, da traže svoja elementarna građanska prava, oni znaju da ih čekaju psi, kamenice i bombe, zatvor, koncentracioni logori, čak i smrt
Otvori prostor za kreativni angažman kolektiva, beskompromisnu jednakost
Kreativni neposluh društvena je borba i igra katastrofe, nikad birokratska – uvijek strastvena protumoć
Protumoć se stvara radikalnom kritikom svega postojećeg, samoorganiziranjem i borbom na život i smrt protiv plavih beštija rumenih obraza
9.
Ne znati ništa o svojim ljubavima i prijateljima znači već poznavati ih, nema svatko tu sreću
Danas svi imaju ideje, nitko ne vjeruje u katastrofu
U tajnom srodstvu biljnog, životinjskog, ljudskog svijeta i analogija žena je povezana sa cvijećem, muškarac sa drvećem
Uz ženu ide pas, sa muškarcem je mačka
Ona je u cis-molu, crvene boje, konsonanca, srpanjska, i šećer i laganje i ljubav On je g-molski, zelene boje, svibanjski, disonanca, vino i titansko izgaranje, i sreća
Bijela je magija ženske histerije-zavodnica, crna je magija muške drugosti-pornografija Bez ljubavi sve je frigidnost i impotencija, sve je seksualno uznemiravanje i diktatura razuzdane opscenosti
10.
Ljubavni zagrljaj je skok u smrt udvoje
Uz sposobnost povratka u život i sjećanje
Živjeti, nije li to upravo htjeti biti drugačiji nego što je priroda, htjeti biti nepravedan, zao, ograničen, različit, krivotvorina
Film, nije li to stvarnost koja sanja život u slikama
Jedinstvena supstancija apsolutne slobode kojoj nijedna moć ne može pružiti otpor
11.
Samointerpretacija postaje samopuzdanje
Organizirana neodgovornost postaje efekt katastrofe, smrt zajednice
Osim ako svijet riječi teži izreći svijet misli i time postane simfonija br. 9
Sve ozbiljno u našem životu dolazi iz komičnog i duhovitog i iz udvaranja i pakosti
Zabava treba društvenost, da bi odjekivala, kažnjavala, svjetlucala, talasala, uz izvijesnu dozu gorčine i samoponištavanja
Svijest o krivnji je iznenadni zov, neočekivani apel da se ponovno napravi izbor, izbor očajanja kao naslada u nemogućem
12.
Opijenost sobom teži neprekidnoj uzvišenosti, beskorisnoj strasti, izmišljanju identiteta, valjanju u blatu samosažaljenja, imperativu spavanja i življenja ispred zrcala
Iz opijenosti sobom u vječnoj smo potrazi za osvetom, uživanju u rušenju, ljubavi prema zločinu, revolucionarnom praznovjerju, krivotvorenju i falsificiranju
U opijenosti sobom skloni smo neumjerenoj koprofagiji i opijatima, raskalašenom smijanju i cerekanju, mističnom poganstvu, magijskom sinkretizmu
Ja vidim sebe kako gleda mene
To je onaj višak koji mi uopće ne treba, ali bez kojega ne mogu
pri opijenosti sobom odlazimo u kazališta na bliske susrete sa kristalnim lusterima, prisno razgovaramo sa mačkama i psima, pronalazimo za sve objašnjenja
U opijenost sobom stavljamo brkove na metafore, čitamo iz dlana, služimo se računom vjerojatnosti – u okrutnosti, i teorijom kaosa za orijentaciju – u pohoti
Tehnologija nam istovreno daje sve i uzima sve
Dok svijet bježi u čudnovatost i prazninu
Opijenost sobom teži imitiranju Krista, Bude, Homera, Odiseja, Franje Asiškog, Don Kihota, Hamleta
U opijenosti sobom ne prestajemo citirati Robespierrea, Lenjina, Trockog, Chea, Tita, Maoa
Opijenost sobom bolest je duše pogubnija od škrtosti
„Tamo gdje ja trčim, kamo vas vodim, to je iza mene“
To nam uzdiže dušu, to nas potiče na odricanje
13.
Sveti lanci prijateljstva, kao iznimnosti ljudskih bića, razdor su u ćudorednom
Prijatelj s kojim se sve dijeli je drugo ja, na njemu se može objektivno, izvana promatrati, prepoznati što je dobro i ispravno za sebe samoga, u prijatelju se, kao u zrcalu, vidi vrijednost vlasitog života koju na sebi ne bi nikada mogao opaziti
Filozofsko prijateljstvo poseban je oblik prakticiranja mudrosti u askezi koja bježi od svijeta
Prijateljstvo bezuvjetno, prijateljstvo koje se može okretati u svim pravcima, među zlobnicima i vilenjacima, po mračnim filmskim dvoranama i forumima
Prijateljstvo koje može iznenada nastati i nestati u bijesnim govorima i bizarnim šutnjama
Prijateljstvo koje ćemo izdati u razuzdanim zabavama i pijanstvima
Takvo prijateljstvo ja ne odbacujem nikada
14.
I kao da sam sretan dok istodobno branim i napadam povratak drevnoga
U civilizaciji javne sreće s poremećenog se lakše prelazi na nepravedno
U sretan sklad očaja i užasa birokratskih despotizama i policijskih država
U tajanstvenom mraku naših bića, u duhu barbarstva
Dok spavam u hramovima, s onu stranu procijenjivanja kao stvaranja, s onu stranu poštivanja i pokoravanja, maštam
Mašta, nije li to razgovor svega sa svačim, svakoga sa svakim, rat drugova protiv prijatelja
Ma što vam rekli, riječi i deje mogu promijeniti svijet, i ti možeš priložiti svoj stih
Carpe diem, makar te uništilo
15.
Mi smo ubojice naših očeva i našeg vremena, na početku zlatousti, na kraju tirani
Mislimo u nizovima u svetom poretku sa stvarima, jurimo bez predaha
Riskiramo živote sjedeći na stolicama u kratkim trenucima odmora
U daljini sjaji naše sutra, svaka tema, svaki žanr, svaki stil koncentriran je na ekspresiju jezika
Ideje skreću s puta, moramo stvarati, materija više nije podređena pričama, riječ je o slobodnim duhovima, barbarskim urlicima
Tko je od nas najiskreniji u razaranju uređenog poretka značenja
Od lažne bezazlenosti do nastrane objektivnosti
Postojimo kao rascijep i mislimo u razlici, bačeni smo u smrt, padajući u pozitivnost svakodnevnog
16.
Školovan da budeš nepismen
Pacificiran da budeš nasilan
Produhovljen da bi bio lopov
Kultiviran da bi bio eksploatiran
Otuđen da bi bio umrežen
Poražen u vremenu da bi pobijedio u vječnosti
Beskućnik i marginalac da bi bio revolucionaran
I sve to da bi sanjao
Da bi vjerovao u nemoguće
Da „mi“ sačuvaš od „ja“ kojem je sve dopušteno
I žrtvuješ čovjekov život za – život čovjeka
Okrutnost potpuno nepojmljiva, crni humor
17.
Ako si hladan budi hladan poput pejzažne freske na betonu koji je objektivna svijest o tom pejzažu
Ako si vruć budi vruć poput plamene slike povratka metafizičkog realizma u platonovu spilju koja ne pristaje ni na jednu usporedbu osim na sličnost sa brzinom svjetlosti
U čudesnoj usamljenosti na pragu smo velike duhovnosti
Ne gradimo crkve od kamena!
Rušimo ih u ime svojih osjećaja!
Glazba plus filozofija jednako je poezija
San, Igra, Prijateljstvo, Borba, Ljubav i Virtualno zbiljske su nezbiljnosti sjena i oblika, mogućnost da sami sebe motrimo u slikama i zrcaljenjima raspršene monstruoznosti poganske, racionalne i tehničke žudnje za slobodom i srećom
18.
Reci NE rasistima, istinama, spektaklu, ozonskim rupama, galerijama i muzejima, sveučilišnim diplomama
Reci NE ekscentricima, spaljenim brazilskim šumama, političarima, fašizmu – terorističkoj organizaciji kapitalističkih proturječnosti
Reci NE imitacijama, matematici i logici razumljivoj samo stručnjacima, rentijerima, nacionalistima, oligarhijama
Reci NE, NE i NE i znat ćeš što hoćeš – beskompromisna askeza sebeizrugivanja
19.
Prijateljstvo je dragocijeno
Drugarstvo je rijetkost, druga priroda
Prijateljstvo je zaborav zakona jačega
Drugarstvo je zaborav komfora
Ljubav je zaborav smrti
Čovjek je zaborav obračuna s iluzijama
Žena je zaborav srama
Poredak je zaborav proletarijata, mozaik
20.
Da bi bilo predivno nešto mora biti izopačeno, afekt entuzijazma
Da bi bilo uzvišeno nešto mora biti jezivo
Da bi bilo fino nešto mora biti otrovno
Da bi za nečim žudio sve mora biti zabranjeno
Da bi bilo nemoralno nešto mora biti šarmantno i duhovito
Neizbježno se u pravilu ne ostvari jer prevlada nepredvidljivo
Samo o onome koji iskušava „ništa“ ovisi hoće li ponovo zadobiti smisao i zbilju
Ili će se izgubiti u „ničemu“: prošlosti kao ruševini i budućnosti kao katastrofi
21.
Uzeti stoicizam za ozbiljno znači umirati od dosade
Uzeti nihilizam za ozbiljno znači ubiti se
Uzeti siromaštvo za ozbiljno znači boriti se na život i smrt
Uzeti liberale za ozbiljno znači herojski prodavati maglu pazeći pritom da se ne žrtvuješ za istinito, dobro i lijepo
Uzeti nogomet za ozbiljno znači pripadati intelektualnoj eliti – svijetu pokradenih kradljivaca
22.
Vidiš li sada gdje ti je mjesto
Vidiš li sada što trebaš napraviti
Sjedni na trenutak s nama, prije nego što krenemo
Da zajedno udahnemo i iz sveg glasa viknemo: gubite se odavde!
Da im svima još jednom pokažemo
Šta sve možemo kad žrtvujemo ono čemu se najviše divimo
Jer su virtualno i moguće združeni kao nepokoriva inovacija
I revolucionarni stroj – koji sanja lucidno.
23.
Tri su posebne mogućnosti samoostvarenja čovjeka: individualna pobuna, revolucionarno
bratstvo i subverzivno umjetničko stvaralaštvo!
Kritika je za romantičare najizvorniji stvaralački akt i zapravo tek kritičar dovršava umjetničko djelo, na taj način, naime, što ga uvodi u misterij.
Kažeš, optimizam je otuđeni oblik vjere, a pesimizam otuđeni oblik očaja
Premalo stvaraš, premalo se opireš sadašnjosti, premalo slušaš glazbu, ne brineš o biljkama
Pitaš me šta da učiniš, šta da ne učiniš
Nemoj služiti onome u što ne vjeruješ, zvalo se to tvoj dom, tvoja domovina, tvoja crkva
Odbij sudjelovanje u igri trikova i ograničenih užitaka, u ratovima bez žrtava
Ispitaj značenja riječi koristan, utisak, intenzitet, žrtvovanje, užitak, simulakrum
24.
Stvori viziju budućeg društva, beskompromisnu ljepotu svijeta
Kritiziraj sve forme političke moći, jer iz viška bezobzirnosti nastaje višak vrijednosti
Kritiziraj rad svih institucija, naročito onih neovisnih i neutralnih
Distribuiraj znanje, alfabetiziraj svijet…jer svijet je i škola i atelje i radionica i voćnjak i vinograd i krčma i pozornica
Potiči permanentnu produkciju slika i iskaza, beskompromisnu virtuoznost
Povrati mašti udio u racionalnosti, budi ništa
Otkrij se sebi i drugima. To je etički zadatak na kojem se temelji prijateljstvo. U otkrivanju sebe drugome, čovjek se predaje svijetu i stvarnost zadobiva svoje značenje, vrtoglava kinematografija
Revolucioniraj teorijsku praksu i praksu teorije, u atmosferi opće skepse i prijateljskog ponižavanja
Ovladaj sjećanjem onako kako bljesne u trenutku opasnosti
Nanovo razvij i izumi novu zaposlenost i socijalna prava
Ono što počinje kao organizacija na kraju završi kao oligarhija i kao cinizam
Posadi drvo, umijesi beskvasni kruh, budi lud od ljubavi, u gomili s kojom nemaš ništa zajedničko, ali bez koje ne možeš
Popij vino bilo kada, bilo gdje, bilo s kim
Vodi ljubav u svakom trenutku, na bilo kojem mjestu, ne izmišljajući razloge
Zaustavljaj uništavanje eko sistema
Kreiraj nove oblike društvenog života, federaciju kvartova
Artikuliraj provođenje zelene energetske tranzicije, zagovaraj postugljični grad
Postavi feminističke borbe u središte radikalnog projekta demokratskog socijalizma
Brani pravo na obrazovanje i zdravlje, rad, ljudsko dostojanstvo, slobodu govora i informiranja kao osnovna ljudska prava i slobode
Zagovaraj miroljubivu međunarodnu politiku, suzbijaj nasilje prema migrantima i „drugima“
Poželi sve, ne očekuj ništa, beskompromisna beskompromisnost!
Tvornice umjetnicima, zemlja filozofima, sva vlast autsajderima!
25.
Kažeš: „Stjecanje“ da bi se „dalo“ – poseban je način činjenja dobra
Treba reći: „Ne- stjecanje“ da se ne bi „uzimalo“ – poseban je način darivanja
Što više znamo manje razumijemo
Samo mašta nudi nagovještaj onoga što će možda biti
Kažeš, sve što vidjesmo i uhvatismo, to ostavljamo, a što niti vidjesmo niti uhvatismo, to nosimo
Postojanje je uvijek negdje drugdje, što dalje od povorki baklji i bubnjeva
Želim orgijati s muzama i prepustiti se snovima i slikama, htjeti drugačije vidjeti
26.
Pa ipak, perem, kuham, plaćam račune, zahtjevam totalnu mobilizaciju svih snaga
Jer sve što učinim je umjetnost, sve što kažem je umjetnost
Umjetnost je umjetnost u onoj mjeri u kojoj je nešto drugo od umjetnosti jer u sebi sadrži obećanja boljih svijetova
Sve lišeno snage i smjelosti je laž, čak i čovjek, čak i novo društvo budućnosti
Ideje, forme, koncepti dovoljne su za postojanje umjetnosti, svih nedosljednosti
Dovoljne da svaki čovjek izabere stranu, život kao umjetničko djelo, oblikovano u ustima
Dovoljne da dokinu buržujske ideje čija je svrha prikrivanje zlostavljanja, glorificiranje postojećega
27.
Nema originalnosti, samo okrutno oko koje gleda užas
Krademo sve što privlači našu dušu
Nije važno odakle uzimaš ideje već što ćeš s njima napraviti
Činjenice stvaraju norme, a istina prosvjetljenje
Kažeš, glazba i filozofija su čežnje za zavičajem, poriv za biti svuda kod kuće
28.
Ratujem sa svojim vremenom, i za to plaćam cijenu
Pobijediti sam sebe radije nego svijet, kao da znači – djeluj bez nade.
Ja sam graditelj svjetova i novih prostora, politički terorist niskog inteziteta
Nitko ne smije znati moje ime jer zaustavljam dominaciju razuma
Sutra počinjemo graditi ni iz čega, bez pravila, struktura i ciljeva, sigurni da nećemo uspjeti
Onima koji nas ne razumiju i gledaju nas s prezirom u očima poručujemo
Vama, koji nam danas sudite, sutra će biti suđeno novim estetičkim giljitinama u novim društvenim zajednicama, nastalim u malim školama za napuštanje svih pravila
29.
Mi smo distanca od stvarnog života, slijepa vjera u brbljanje
Odbacujemo sve ponude koje pruža život, mi smo subverzivni poput velike rotirajuće anti-propagande paralelnih života zdravog razuma
Mi se ne miješamo sa svima, mi smo organizirana okrutnost paradoksa i antinomija
Naše znanje ne ovisi o povijesti i stanju stvari
Naša je laž istinitija od svih istina, naša je razorna subverzivnost subverzivnija od svih subverzija
Naša je sloboda nadrealistička oda radosti i spontanosti koja nas čini lijepima, produhovljena zabava
Mi smo divljaci jer biti divlji zadaća je i sloboda genija
30.
Kako osoba kao ja postane osoba kao ja
Prvo potonu sve misli pa sve lađe, zatim postajem karikatura jer nasmijavam, i na kraju čudovište jer užasavam
Nemoguće je biti ravnodušan, a ne ispasti liminalno heterorefleksivni pizdun
Valja okrenuti leđa zakonima tržišta, biti što dalje od rješivih problema, ne djelovati sam
U tim razdobljima mrtvila drag sam ljudima, onako kako im je draga prethistorija
Svijet mora biti mrtav da bi se posjedovalo, da bi se prosilo, žudilo za životom
U labirintima onoga što bi trebali biti svi, sretni doista
31.
Žena je čuvar mjesta za ono ništa
Što želi to tajanstveno biće sa raskomadanim srcem u glavi, taj kaleidoskop laka koraka
U žudnji za nemogućim trofejima koji bi je opravdali kao vidljivu
32.
Znam, trebao sam se odavno ubiti, otići ponosito i uznosito poput konobara, potonuti sa svime što sam želio biti, sa svim stvarima – za mir u svijetu
Ali, živ sam zahvaljujući neprestanom samozavaravanju, živ sam jer sam slab jer je smisao neegzistentan entitet i čak ima vrlo osobite odnose s besmislom
I ne praštam nikome jer oprost pripada svecima, i govorim bez prestanka jer šutnja je uvreda revolucionarima, siromašnima, gladnima, isključenima
Stalno osluškujem, napipavam u mraku i napet sam kao nikad do sada, mentalna heterotopija
Pa ipak, najstrašnije je vrijeme spavanja, biti nemoćan u praznini, sretati čudovišta i grozote koje se ne mogu zamisliti
Gledati samoga sebe u snovima i uživati u izgubljenim bitkama i mučninama
33.
Htio bih biti djete, tužan, slučajan, na distanci od svih, u promjenama
Pribijen na križ ali neprimjetan, s prizvukom otkucaja srca kao potmulom grmljavinom koja spašava
U društvu koje postoji kao pokušaj da se konstruira društvo prokletnika
34.
Često mislim šta bi od mene bilo bez prijatelja, moje nevjerne čete metafora
Bez njihovih mrvica na otmjenim gozbama, bez njihovog obzirnog mišljenja i strateških citiranja
Preda mnom je stvarnost, smetlište bolesnih ambicija, sunčevih zraka i alegorija, mržnji prema čudesima
Šta bi od mene bilo bez zamišljanja, bez davanja onoga što nemam onima kojima to ne treba
Šta bi od mene bilo bez zamjećivanja slučajnih prolaznica na prljavim ulicama
Čovjek je cinična životinja, zabrinut zbog zla i nepravde na ovom svijetu najboljem od svih svjetova, životinja koja prezire i ubija da bi se smijala i zaboravila
35.
Ovo je naš grad, grad koji obećava pozlaćene trgove i naselja, i svjetlosne parkove što podsjećaju na početak svega u divljoj tišini čovjekoljublja i alkohola
Ovo je naš grad koji obećava stotine virova u kojima se njiše sve vidljivo i nevidljivo, malo i veliko, ono što si ti i što nisi ti
Oprano rublje jedino je stvarno, veselo, šareno i razvučeno poput mene, na pola puta između neba i zemlje, na pola puta između plavoga i žutoga
36.
Ono što je nekada bilo crveno danas je zeleno, ono što su nekada bili nasmiješeni oblaci u hlačama danas su virtualni dronjci ničega
Ono što je nekada bio sadržaj ekstremne opasnosti koja žudi, danas je trivijalnost i pohota
Tko još može biti sretan u bespoštednoj borbi protiv moći, protiv simulakruma, pljački, paleži, silovanja, u imaginarnoj borbi protiv liberala s pedigreima
Tko još ustrajava na stazama nemogućega uz beskompromisni pogled na nevjerovanje vjerovanjima
U nekom smo vani masovne odsutnosti koja nosi naše svjetove, u novom univerzumu informacija koji skriva želju za zaradom
Uzalud govorimo ono što vidimo, ono što vidimo nikad ne prebiva u riječima, osim ako svijet riječi teži izreći svijet misli i time postane molitva, ili naredba u kojoj se uvijek skriva mala smrtna presuda koju očevi upućuju svojim sinovima i kćerima
37.
Nešto postaje događaj samo ako sadrži potencijal djetinjstva, što se pamti kao misterij ponovnog rađanja, kao kad se trava uspravlja i podrhtava u tajanstvenoj nedodirljivosti svemira
Previše je žrtava mišljenja, organizam osuđen na smrt kontemplira bez ushita
Treba li objaviti propast svega za što se ginulo stoljećima, treba li prešutjeti sramotni uspjeh bahatih mumija sa rukama na leđima
38.
Nemaju svi pravo na budućnost ali se uvijek mogu nadati, uvijek mogu herojski lagati
Nemaju svi prošlost pozlaćenu pomorskim bitkama i ispeglanu frontalnim napadima, ali mogu svjedočiti
Nemaju svi ni sadašnjost, ali u svakom trenutku mogu darivati, jer tvoje je samo ono što pokloniš, i tvoj je samo strah da ćeš ostarjeti i ostati sama
39.
Znam da sve to nema nikakvog smisla i da nikoga nije briga kako osoba poput mene postane osobom poput mene, kako osoba kao ti postane osoba kao ti
Ideje uvijek stižu prekasno, kada više ne znamo što bi s njima
Glave nam dođe ono što najviše volimo, glave nam dođe i loša probava, i milostinja, i giljotina!
Ma koliko snovi mogu biti strašni oni su ono jedino moje, sublimirana arogancija
Moji strašni snovi nalik su na mene puno više nego što se usudim priznati
40.
U kruh i knjigu stavljam tvoje tijelo da te opet ne proguta zadovoljstvo
I da u mraku svijetliš, dodajem malo ulja
I vruću kapljicu prokletstva, da iz plesa nastane život, cvjetna arabeska
Uz glazbu sfera što čuje se kao tišina, bezradosni užitak
Valja uvijek težim putem ići
Onim na vesla, Da se ostvari veliko djelo, Da se otkrije tajna, Utopijska strast
41.
Kako djevojka poput tebe postane djevojka kao ti, vesela relativnost
Ti i ja možda želimo kraj, strašne misli nas dijele
Kazniti tlačitelje čovječanstva je milost. Oprostiti im je barbarstvo, stanje raspada
Jurišaj na nebo, jer nebo se osvaja na juriš
Mi se ne bojimo pobjeda i poraza, mi se ne bojimo melodija i harmonija, igre bez pravila
Ti i ja smo u strepnji pred sobom samima kao strepnja slobode pred slobodom
42.
Nije suveren samo onaj koji proglasi izvanredno stanje
Suveren je i onaj koji jede kada je gladan i spava kada mu se spava
Koji zatvara oči da bi vidio preko strasne gluposti što čeka svoga vođu
Koji razara vatrom ono što najviše voli da bi osigurao svima sve što treba
Nekad se mora napraviti veliki nered da bi se pronašlo ono što se traži
43.
Samo smo mi revolucionarna teorija i politička praksa, autentična nedovršenost
Samo smo mi ponosno lice proletarijata, kako svi zajedno tako i svatko za sebe
Koliko ima barikada toliko ima načina da se pobijedi
Samo je pobuna protiv duha vremena dostojna čovjeka, ona pokreće kotače razuma, znanost destrukcije
Mi smo ispjevano mišljenje i glazbena rječitost
Mi smo brbljivo megalomanstvo na granici smiješnoga
Samo smo mi živa negacija objektivnog mišljenja,
Samo smo mi šamar javnom moralu i ukusu,
Mi smo revolucionarno bratstvo i subverzivno jedinstvo!
Samo smo mi konkretna kolektivna utopija,
Mi smo sinovi i kćeri „poetike osporavanja“, čija srca lupaju od suosjećanja.