Zorica Radaković: INTELEKTUALNI UHLJEBI I DOGMATSKA (NE)SVIJEST

274953043_5251090321623836_7541494070453826662_n

(Ovaj tekst je je nastao kao komentar na status književnika Sanjina Sorela u kontekstu njegove ocjene portala geopolitika.news kao „jedinog” ozbiljnog i uravnoteženog analitičkog portala, a čije sam ja poveznice stavljala na svoj profil te dijelila – što je u većini mojih prijatelja i kolega izazvalo zgražanje, baš kao i poveznice na World Socialist Web Site. U mojim i objavama kolege Sorela zajedničko je – čuđenje nad konzervativizmom naše „inteligencije”.)

U mračnim i teškim vremenima se vidi tko je tko pa tako i tobože napredni pisci (intelektualci?) pokazuju da su uz dogmu vlasti i da su čak primitivniji od – hajmo reći – običnih ljudi koji plaću zarađuju u realnom sektoru ili kod nekog privatnika, a koji su neovisni od države. Naime, baš sinoć sam se ugodno iznenadila čitajući u VL komentare običnih ljudi na tekst o tome da je glasnogovornik Pentagona plakao nad žrtvama Ukrajine – pitajući se kako isti nije plakao nad milijunima žrtava koje su poubijali Amerikanci diljem svijeta, čak ni onda kada bi bomba pala na bolnicu i u jednom mahu bila na stotine nemoćnih civila, tad je taj isti glasnogovornik rekao da su oni kolateralne žrtve, ono, događa se, zar ne?

Hoću reći da je danas čak i tzv. mali čovjek svjestan brutalnosti političkih i ratnih moćnika te dovode u pitanje čak i Zelenskog zbog enormnih milijunskih računa u zemlji i u inozemstvu… Ti ljudi uviđaju da je rat krvavi biznis; dok god Zapad šalje oružje Ukrajini i loži rat dotle ovaj neće ni razmišljati i pregovorima, jer rat donosi koristi proizvođačima oružja i stratezima koji skiciraju nove karte moći i utjecaja. Ali pisci, oni su većinom na sisi države – kroz MK se preko prijatelja vuku dobri novci, pa – ako je državni stav takav kakav je – oni će biti veći pape od pape – čak i zagovarati ubojstvo (atentat na) Putina, kao da je jedna osoba na funkciji predsjednika božansko-demonskih sposobnosti, pa kad bi se ta mistična sila uklonila da bi nastao… mir??? Takve budalaštine… ne mogu vjerovati da te ljude nije sram pred vlastitom inteligencijom…

Kao što rekoh u nekim statusima i nekim našim komunikacijama – naša književnost je duboko korumpirana, trgovina utjecajem i uhljebništvo funkcionira po istom modelu kao što se to odvija u strukturama državne i lokalne vlasti, s tim što se npr. u gradske uhljebe (službenike i rukovodioce) upire prstom i doživljava orgazmički užitak kad se pri smjeni vlasti kome tko ima titulu prof., mr. ili ing. ponudi mjesto smetlara!, dok se – bez obzira na vlast – uhljebi u književnosti ne propitkuju, oni su svete krave načičkane nagradama koje su im dodijelili njihovi prijatelji pa su povjesničari književnosti prinuđeni da im priznaju (estetsku!) vrijednost, samim time što moraju uzeti u obzir bibliografiju kao meritum; i to je to.

Perverzija je što se ta vrsta tobožnjih intelektualaca, sljedbenika vlasti, obožavatelja EU i NATO-a, ne vidi da će u ovim turbulencijama EU puknuti, da će se karta moći promijeniti i da će mnogi mali narodi i njihovi jezici zajedno s književnošću u vrlo skoroj budućnosti postati krajnje beznačajni ili čak i nestati.

U kontekstu svega toga i političke korektnosti kao etičke grane liberalnog kapitalizma dodala bih jedno važno pitanje. Kako to da se ne bunimo što Zapad (poglavito Amerika) ima predrasude prema Slavenima pa će u filmovima negativac (mafijaš) biti Rus, prostitutke će biti Ruskinje (čak i u našim filmovima) a epizodni likovi (dobroćudnih) glupana će biti Bosanci, Srbi i Hrvati? Mi se s tim slažemo, sretni da nas ikako percipiraju…?

Bila bih izopačena kada bih odobravala rusku invaziju, dakako da je ne odobravam, ali nakon skoro dva mjeseca ove ratne situacije koju na ovaj ili onaj način osjeća cijeli svijet – da se primijetiti jedan mali zaokret u percepciji Slavena u odnosu prijašnju dominaciju Anglosaksonaca i Germana koji su druge tretirali gotovo kao barbare koji su civilizirani tek ako govore njihove jezike!