Hrvoje Ivančić: Napuštajući Harkiv: Iz vlaka nitko nije mahao

278738684_5212359152136348_9178023171835969697_n

U Harkivu se život odvija pod zemljom. U metrou, u podrumima, u kotlovnicama. Neki su se sklonili zbog straha od ruskih granata, drugi jer više nemaju dom. Trideset posto stanovnika već je napustilo grad.
Čim se zavijanje sirene produži, podzemni grad se napuni. Djeca tamo pohađaju školu, ocrtavaju se zidovi, luk se stavlja u vodu kako bi izrasle lučice, simbol novog života pod umjetnim svjetlom.
Na kolodvoru se vojnik opraštao s ženom i djecom koji su kretali vlakom na zapad, negdje na sigurno. Možda je to bio i posljednji zagrljaj.
Vlak je dug dvjesto metara i njegov se zadnji vagon ljuljao, napuštajući Harkiv. Iz njega nitko nije mahao, zabranjeno je micati zavjese s prozora.
278758753_5212359438802986_6388030401276124949_n