Shura Dumanić: Žena s oružjem je moćna simbolična slika

45683755_2536548023022837_3155766592701202432_n

Piše: Marija Štrajh

– Što mislite o javnoj seksualnoj mistifikaciji žena te žensko naslikavanje u ratu s oružjem?

– Oružje inače ima falusni oblik, to je već zamijećeno i o tome se ponešto i govorilo. Ne mnogo, moglo bi puno više, ali tu bi došlo do „provokacija“ pa su se žene mislim povukle od takve jedne sustavne analize. Kada u slici tom falusnom obliku dodate ženu, ili ženu koja u rukama ima oružje, to su moćne simboličke slike – ne bih dublje kopala u psihologiju, možete i sami zaključiti kakav potencijal ima spoj ta dva simbola. Stoga su slike žena s oružjem redovito medijski korištene, iako ne prečesto, jer de facto nema puno žena pod oružjem, a prikazivati stalno ista lica nije prihvatljivo.

No, moram dodati da veliki broj žena pod oružjem imamo tek u borbama kakve su bile u španjolskom ratu, kod nas za vrijeme Drugog rata (žene-partizanke), danas u Kurdistanu. I te su slike moćne, ali one bude druga osjećanja – libido, eros slobode.

– Koliko su žene zapravo potrebne i korisne u ratovima?
-Žene u ratovima čine potpuno isto što i u miru, samo u mnogo težim uvjetima, s mnogo težim preprekama. Ilustrirat ću to evo na izbjeglicama – nedavno je žena s troje djece prelazila granicu prema Sloveniji, na Dragonji, nakon jakih kiša, i jedno dijete nije uspjela prebaciti preko vode, utopilo se. Dakle ta žena svaki dan hrani, češlja, presvlači, čuva, njeguje svoju djecu, i nastoji ih „izvesti na put“ osigurati im bolji život. U miru bi ih slala u školu i na fakultet, osposobila za posao.
Hoću reći, one spašavaju Život uopće.

– S obzirom na količinu nasilja koje žene doživljavaju evidentno iz statistika, tko su po vama ženske osobe koje žele sudjelovati u ratu?

-Ako izuzmemo ovaj motiv gdje se radi o otporu (kao aktualno u Kurdistanu), tu se moguće radi o moći. Ali to nije tako jednostavno, tako izravno. Žene su isključene iz mnogih važnih procesa i struktura u društvu, a rat, sukob, je jedna otvorena situacija, gdje onda i žene mogu sudjelovati u obrani ili napadu, svejedno – tada mogu biti uključene u taj opijajući osjećaj moći i nekog zajedništva i prihvaćanja koji se pritom kreira. To je sve jako složeno i individualno, razumjet ćete da govorim kao netko tko zagovara izbjegavanje oružanih sukoba po svaku cijenu, odricanje od takve vrste moći, koja na kraju uništava ne samo one oko sebe nego i same nositelje takve moći.

– Žena u politici je očito premalo. Postoji li problem u ženskom (ne)laktarenju ili muškom kočenju ženskog probitka?

-Žene trebaju naučiti solidarnost i tada će ih biti u politici, i posvuda. Za sada su prisutne u granama koje su slabo plaćene. Zapravo, kako neki teoretičari/ke tvrde, gdje god dolazi do ekspanzije zapošljavanja žena, ta grana postaje slabo plaćena (prosvjetni radnici, djelatnici u kulturi, u raznim administrativnim službama i sl).

Muškarci se dogovaraju i usklađuju svoje interese. Žene sve to trebaju naučiti, kao i druge vještine u politici. Pri tome sačuvati – ljubav.

-U izdavaštvu ste niz godina. Na koji način zaintrigirati ljude na čitanje , a i autore na pisanje s obzirom na evidentni pad prodaje knjiga te koliko žene dominiraju u spisateljstvu?

– Tu očito nemamo sinkroniziranu politiku na nacionalnoj razini (tek akcije koje su posao za udruge), a pogotovo nema povezanosti lokalne, županijske i nacionalne razine. Ovo govorim zbog toga što znam koliko se nas trudi na svim tim razinama pomaknuti stvari, ali smo bez prave državne podrške u tim naporima. Niti djeluje tržište (pa da se tu nešto dobro napravi) niti država ima neku konzistentnu politiku. Stoga su riječki nakladnici pokrenuli inicijativu SPASIMO KNJIGU o kojoj ste vjerojatno čuli.