Vladimira Mascarell: Reinkarnacije 91′

621946ec-72e8-4cb9-81ab-23e30a0a0a67-1645795990profimediaSergiiKharchenkoNurPhotoArchiveShutterstockEditorial750x500-previewOrg
Jučer su saborski zastupnici cijeli dan pričali o Ukrajinskom ratu, osuđivali Putina, davali podršku političke pozornice napaćenom narodu Ukrajine. Cijeli dan, ama baš cijeli dan i cijeli protekli tjedan su se bavili isključivo ratom u Ukrajini i Putinom. Za govornicu su došli i oni koje nikad nismo ni čuli, ni vidjeli ne samo u ovom mandatu, već neki ni u više njih nisu do jučer ništa rekli, samo dizali ruke.
Plenković je konačno došao na svoje. Patetičnim, unjkavim glasom slagao je ”važne” riječi, pokupio ovacije cijelog Sabora, jedinstvenog u podršci premijeru, vođi u kriznim vremenima. A ja nisam shvatila zašto. Ne znam ni tko je drugi shvatio zašto je jučer premijer ”pokupio” takve ovacije, no izgledali su veseli svi jer su konačno donijeli, po njihovom mišljenju, ”veliku” odluku osudom Putina. Ja ne znam tko je tu lud, ali ja mu neću biti drug.
Pogotovo ne nakon nekoliko sporadičnih upozorenja s govornice kako nije vrijeme za izbore, kako nisu više za smjenu Plenkovića, već da ga mole ne bi li se ipak predomislio i promijenio sam korumpirane, kradljive, nesposobne i glupe ministre iz svoje Vlade. Kao da ih je netko drugi odabrao i dirigirao, pa su nekim čudom korumpirani do te mjere da ih čak i USKOK gleda preko oka, a ponekad i privije pod svoje okrilje.
Još jedan medijski dan počinje, onaj u kojem ćemo slušati o pletenici reporterke neke televizije, suzama jednog vojnika od milijun umiješanih, priču izbjeglog djeteta.. Još jedan prepun slika straha i užasa iz Ukrajine, opasnosti iz bliže okoline, jodnim tabletama koje nas neće spasiti od nuklearnih projektila ali će ipak netko napraviti dobar posao. O jahtama koje oduzete predstavljaju strašan udarac na Putina, kao da će te jahta potom završiti nekom bitno drugačijem vlasniku.
Naša politička elita je došla na svoje, mogu uprazno i beskorisno laprdati bez straha da to ima utjecaj na bilo što, na omjere političkih snaga u Hrvatskoj sigurno ne. Ni na hapšenja. Ni na funkcioniranje države. Naprosto na ništa. I zato svi pričaju bez konca i kraja, sretni što su se konačno opet dokopali pozornice bez ikakvog rizika da izrečenim sebe ugroze.
Stanje podsjeća na 91. ali ne ratno stanje, već huškačko, praćeno medijima i informacijama od kojih nećete shvatiti što se dešava, niti ćete si moći pomoći. Stanje u kojem će mediji i političari doživjeti svoju fiktivnu reinkarnaciju važnosti dok će realno iza tih kulisa naš svijet i naš život ponovo nestajati, a država, iako nije u ratu, niti je ozračena, biti potpuno devastirana.
Ekipa koja nije bila kadra u dvije godine zbrinuti 50.000 ljudi Banije sada ”spašava” Ukrajinu i zbog toga ju treba podržati!
Katastrofa, građani su stvarno zlatne ribice.

Samo jedan jedini govor je jučer u Saboru imao biti primijećen, samo jedan! Ali ga nema u vijestima, ni u medijima ponavljanog. Da ga je itko stvarno čuo i razumio, jučer bi pala Vlada, Remetinac bi imao problem naglog zbrinjavanja novih ”štićenika”, a Hrvatska bi lakše disala, bez obzira na to što je situacija realno grozna, stvarno grozna.