Začuđujuće je koliko Europa, SAD, NATO i svi pridruženi think-tankovi razmišljaju u zastarjelim obrascima i strateški-analitički su potpuno podkapacitirani. Je li ovo “Ruski rat”? Nije. Imaju li ovi oblici reakcije EU i NATO-a i saveznika smisla? Nemaju. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan i kratak. Kina. Ključna činjenica za dubinsko razumijevanje ove međunarodne krize opet je – energetsko preslagivanje s Kinom na čelu. Stvarni ekonomski, energetski, financijski i strateški div iza ove krize jest Kina. Prvo, zatvaranje Sjevernog toka 2 i uvođenje sankcija Rusiji vezano uz opskrbu Europe plinom, potpuno je besmisleno. Kina je zadnje desetljeće strateški i ciljano ulagala u eneTgetsku infrastrukturu u Aziji, primjerice Kina je gradila novu infrastrukturu plinovoda iz Rusije za Kinu, a potom i prema Pakistanu i kroz Pakistan. Nova kineska energetska infrastruktura bez problema će “posisati” sve viškove plina koji nastaju europskim sankcijama, koje time neće imati nikakvog učinka. Sirovinska baza (Rusija i njeni energenti) time se pripaja novoj moćnoj globalnoj industrijskoj bazi (Kina sa svojom industrijskom i ekonomskom infrastrukturom). Ukratko, energetske sankcije neće imati nikakvog učinka osim negativnog učinka za Europu, i to dugoročnog. Drugo, ukoliko dođe do “izbacivanja” Rusije iz swift platnog sustava, i to neće imati značajnijeg učinka, jer se Rusija u partnerstvu s Kinom već godinama ne samo priprema nego djelomičino i prebacuje na kineski međunarodni sustav plaćanja, pa će opet to imati kontra-efekt. Nevjerojatno je da EU sa svim svojim mašinerijama, ali izuzetno sterilnom i nekreativnom bazom analitičkih institucija i think-tankova ovo nije dokučila puno prije, a kako se vidi iz najnovijih nastupa to nitko ne razumije niti danas. Reakcije EU su u okviru zastarjelih obrazaca kao u vrijeme jugoslavenske krize. Zato je Kina strateški najveći pobjednik ove nove međunarodne krize. Obzirom da EU to ne razumije, a o našim “analitičarima” da niti ne govorim, koji su još u 91., reakcije na ovu krizu su “pucanj u vlastitu nogu”. Umjesto da je EU imala pripremljen strateški odgovor, EU ovdje igra tuđe zastarjele igre i kombinacije i ne prepoznaje procese, strategije i stvarne igrače. (PS kad sam o ovome pisao u knjizi Operacija Durres 2013. godine, ako se dobro sjećam svi ti analitičari i mediokriteti su me izrugivali, tad mi je jedino indijski ambasador u BiH rekao – Nikad nisam vidio ozbiljniju stratešku analizu za sljedećih 15 godina od ove Vaše knjižice).
radio gornji grad 
