Božica Jelušić: APEL ZA ZDRAVU PAMET!

271384470_10217089442306884_7513026483153211563_n

Dakle, što sve ljudi ne bi dali i učinili za trenutak javne pozornosti, to je upravo fascinatno. Čini se da u ovom trenutku na sceni žene prednjače: daju izjave, stručno se “prolijevaju”, savjetuju, upozoravaju, dociraju, kreativno se “ostvaruju” u rubnim i zabavljačkim sferama, izvode svoje “projekte” i “zastupaju narod”. Povremeno izvale nešto, da ne vjeruješ svojim očima, a sintagme poput “Kultura neizlaska iz kuće” mogu se odmah proslijediti P. Taboriju za dopunjeno izdanje POVIJESTI LJUDSKE GLUPOSTI. I ne samo to! Kako te žene izgledaju, kako se oblače, šminkaju, koliko afektiraju i egzaltiraju, te oguljene lisice, šojke kreštalice, kraljice botoksa, te prenavljačice i usiljene “zabavljačice”, neka nas Bog sačuva od njihove pameti, pojave, utjecaja u javnoj sferi ! Paradiraju i petiraju, s križem među sisurinama, s naškubljenim usnama, s praznim a samozadovoljnim pogledima, s gestikulacijom i dikcijom od koje se diže kosa na glavi, kao da ponovno uskrsavaju KOLINDARENJE, najblesaviju pojavu zadnjega desetljeća.
Ne znam, možda postajem čangrizava i mizoginična. Ipak, da mi je vidjeti prirodno zgodnu i prirodno pametnu ženu, njegovanu, dobro i prikladno obučenu, suvislu u onome što predstavlja, reprezentativnu za svoje područje, to bi zaista bilo osvježenje i opuštanje napregnutih živaca. Sjećam se kako sam razgovarala sa Catom Dujšin-Ribar, Azrom Begić, Savkom, s gđom Pusić, Mirjanom Krizmanić, Jasminom Nikić, Sunčanom Škrinjarić, Teom Benčić, Gabi Novak, Lucijom Puljak ili Maritom Z. W ovdje u virtuali (navodim nasumce, kako mi padaju na pamet) ili kad sam prvi put slušala i gledala Margaret Atwood i Ritu Dove, da je taj dojam ŽENE NA MJESTU, žene od formata i pameti, bio neizbrisiv. Postoje (u oba spola) osobe koje zrače, čija je aura magična i jasno vidljiva. Zajednička im je osobina da se ne moraju truditi da ostave dojam, niti se guraju u prvi plan da brže-bolje izgovore svoj šlagvort na neku temu, niti vas nastoje “preplaviti” i upisati u svoje obožavatelje. A postoje i ove druge, radi kojih sada razbješnjelo tipkam , nemajući dosta prstiju da ih skinem s ekrana i pošaljem u nepovrat internetske zbiljnosti. Hvata me očaj što pripadam njihovoj skupini, po određenju spola i posla kojim se bavim, ali ništa drugo u ovim godinama više ne umijem.
Godina je tek na početku, a već je “kvota drapađoza” debelo ispunjena. Neka prestanu, dok je vrijeme, jer ovo postaje nepodnošljivo. Apeliram u ime dobroga ukusa i mentalnog zdravlja nacije, koje je toliko načeto, da nam svima već treba solidna psihijatrija, ako na njoj ima preostalog mjesta.
F. G.
Ilustracija: Goya, Internet