JURE KAŠTELAN: Vrijeme Krležina djela – dolazi

1. a. mk
”Miroslavu Krleži više nitko ne može stisnuti ruku. Smrt je na nju stavila svoj prsten. Zavjesa tajne označila je granicu života. Snijeg već pokriva tragove njegovog zemaljskog boravka. Smrt svakog čovjeka čini čovjekom.
Ali Krleža nije tijelo koje nestaje. Krleža je duh, prisutna, živa, neuništiva misao, riječ koja je postala Djelo, sugestivni život.
Plamen njegove pjesničke riječi rođen u jednoj maloj zemlji, u tmini i dramatskim kontradikcijama dvadesetog stoljeća seli u novu budućnost, kao putokaz njen, kao potvrda razuma nad silama razaranja.
Krležijanski EPPUR SI MUOVE (1919) nadahnjuje tragični i svijetli hod naših suvremenih generacija. To je ona ista duhovna energija kojom zrači revolucionarno povijesno djelo Josipa Broza Tita.
Monumentalno književno djelo Miroslava Krleže veće je od pedeset tomova pjesama, novela, romana, drama, putopisa, dnevnika, eseja, članaka, polemika i zapisa, ne spominjući časopise, rad na Enciklopediji i u kulturi.
Od prvih objavljenih tekstova riječ Miroslava Krleže nalazi neposredni odjek u životu. S Augustom Cesarcem pokreće revolucionarni PLAMEN s marksističkih misaonih pozicija. Krleža je nadahnut dubinom životne patnje. Odgovorivši na sve izazove vremena njegovo je djelo postalo izazov vremenu.
U polifoniju svojih književnih tekstova Krleža stavlja sav život, iskustvo i vatru svog književnog genija. Njegova je misao stvaralačka i antidogmatska i onda kada piše IZLET U RUSIJU i kad stvara svoje novele HRVATSKI BOG MARS, kad piše romane POVRATAK FILIPA LATINOVICZA, NA RUBU PAMETI, BANKET U BLITVI, ZASTAVE. Dramatska nabijenost KRALJEVA, VUČJAKA, U LOGORU, AGONIJE i ARETEJA jednako je izražena i u ESEJIMA, u EVROPI DANAS, MOM OBRAČUNU S NJIMA, DESET KRVAVIH GODINA, DIJALEKTIČKOM ANTIBARBARUSU, GOVORU NA KONGRESU KNJIŽEVNIKA U LJUBLJANI, PROLEGOMENI ZA ENCIKLOPEDIJU JUGOSLAVIJE.
A ipak je lirika osnova i potka Krležinog djela u cjelini. Lirika kao pobuna, kao oporba, kao zvono na uzbunu, kao kantilena, kao glazba na instrumentu koji je orfejski sam izgradio. Taj lirski krležijanski instrument nije dovoljno istražen u punim sazvučjima. Pojava PANA, TRI SIMFONIJE, PJESME, KNJIGA LIRIKE, PJESAMA U TMINI nije prolazni trenutak ili jedna kreativna faza, nego konstanta i strukturalno jedinstvo djela kao cjeline. To potvrđuju BALADE PETRICE KEREMPUHA.
Krležina polemička, aktivistička, korozivna, pobunjena književna riječ djeluje neposredno, više desetljeća, na hrvatsku i sve jugoslavenske književnosti. Magnetizam i vulkanska orkestracija njegove rečenice ne prestaju. Ali to neposredno djelovanje često je jednoznačno i jednoslojno pa slojevita složenost i cjelovitost unutarnje vizije ostaje nedodirnuta, nepročitana.
Suvremena kritička senzibilnost otvara nove mogućnosti pristupa kreativnoj cjelini djela. Vrijeme već potvrđuje složenu veličinu Krležina djela u kontekstu hrvatske, jugoslavenske i svjetske književnosti.
Vrijeme Krležina djela tek dolazi.
Ali svaka riječ čini mi se ispraznom i suvišnom u trenutku nestanka velikog čovjeka, književnog stvaraoca jednog od najsveobuhvatnijih duhova suvremenog čovječanstva.”