Darija Žilić: Vjera

rk7uvm

VJERA

Njezin je jezik ticalo s
tisuću osjetila. Može osjetiti
malu nepravilnost, dodatak otrova
ili nepotrebnu kemikaliju.
Uzdamo se u nju i njen osjećaj za pravdu:
pogađa lice licemjera, riječi prolaznika,
dikciju putnika, prijetvoran osmijeh domaćice.
U ljetnim večerima, iza zatvorenih prozora,
ona duboko diše i mjerka vrijeme, koje se rasteže
još od subotnjeg jutra i pokazuje dugu liniju života.
U vrtovima malih krastavaca nestale su sitne ptice
i kukci koji su noću stvarali nemir i zvučali kao upozorenje.
Njeni su pokreti kratki, prsti lomni kao peteljke na kojima
vise tuste rajčice, crvene i pregrijane od sunca.
Ipak, uzdamo se u nju i u njen osjećaj za pravdu
i pomirenje.

Iz knjige “Svanuće”