Božica Jelušić: HLADNOĆA I VRELINA

264512301_10216972438981874_2306577536315624412_n

Bio je tako hladan dan, da sam poželjela ostati pod dekom, što se, naravno, nikada ne ostvaruje. Željela sam promisliti jučerašnji dan, večernji nastup, susrete, izrečene riječi, misli koje sam razmijenila s prijateljima. Ništa od toga, već odoh po namirnice i dragoj K. na kavu i dogovor, i po povratku, uronjena u kuhinjske mirise, pročitala sam Graksijevu knjigu i napravila bilješke za recenziju. Ne znam što se desilo, negdje sam se očešala o Ledenbiće, sva sam hladna, od prstiju do stopala. Nikako da se ugrijem, uz čaj, radijator i grijalicu, čak i Mangovo žvrgoljenje, koje me inače uvijek bar malo podigne. Nacrtao mi je tako lijepa stabla i ptice, i još je narisao sebe, u točkicama koje moram spojiti, pa veli: “Onda ćeš me imati!”.
Ali ja ne mogu obaviti zadatak, jer mi se obrazi žare i imam temperaturu. Neću mu to reći, budući da se on se uvijek strašno zabrine za svakoga od nas i hoće da smo zdravi i veseli svi odreda i nikako drugačije. I ja sam zdrava, uvijek sam u stroju, radim na tri kolosjeka, uzmem žlicu meda sa đumbirom i limunom, i odmah bih na paraglajder, ne časeći časa. No, ta hladnoća ide iznutra , baš kao i vrelina, a davno sam napisala tu pjesmu koja veli: “Led i vatra u krug teku”.Možda je sve od umora, od prezasićenosti, od brige koja ruje kao ponornica i ne da nam spavati. Možda od starosti, od bilo čega, poput potrošenih riječi ,lošega disanja na krivom mjestu.
U svakom slučaju, udaljujem se od strojeva i ekrana, napravit ću polumrak, upaliti štapić i vježbati hod po užetu, vrhunsku vježbu koncentracije, dakako, samo u mislima. Sutra ću se probuditi osvježena, cijela, spremna na sve i potpuno odlučna da nađem ujevićevski “vibrantno ganutljiv otok, sačuvan za moralne arslane”. U nekoj staroj bilježnici našla sam pjesmu Marka Tomaša, koju prepisujem za kraj; moguće je da će kao i meni, nekome nešto značiti. Spavat ću, ništa neću znati. Od previše znanja glava boli, pa moguće je i da čovjek oledeni, na pravdi Boga i bez ikakva razloga.
Ne bih to nikako željela, šugavo je vrijeme , a i ovih , nit’ hladnih nit’ vrelih previše oko nas, za jedan potrošeni svijet.

XXX

Voljeti slomljenim srcem
je kao udarati boksačku vreću
slomljenom šakom.
Svaka ljubav
koju napustimo
uči nas kako voljeti bolnije,
Ja svitao sam na istoku,
zalazio na zapadu,
dolazio sa sjevera
vraćao se s juga
jednom dugom
neprekidnom napuštaju.