Hrvoje Ivančić: Javna televizija i privatni apetiti

KojiK

Fotografija: Jovica Drobnjak

Jedan sam od onih koji gledaju televiziju samo dok jedu. Zbog toga točno znam što sam jeo dok su svijet razarali potresi, ratovi i slomovi burze. Nikad nisam gubio apetit.
Nekida, događaj nije bio važan, ali zapelo mi je za oko jer već dugo se provlači. Točnije, provlači se već 26 godina.
Na HRTovoj online opciji gledanja na zahtjev nalaze se preporuke atraktivnih emisija od zadnjih nekoliko dana. Od deset emisija tri su dokumentarca o domovinskom ratu. Netko je (očito već davno) odlučio da trećinu programa treba posvetiti ratu koji je završio prije 26 godina. Za jedan ljudski život to je puno.
To i ne bi bio veliki problem da baš svaki HRTov dokumentarac o ratu ne prikazuje samo i isključivo jednu stranu. Tu su dakle branitelji, heroji i jadni Hrvati, a s druge strane…a zna se tko, ali od njih ni glasa nit stasa. Eventualno arhivska snimka koja se odvrtjela već milijun puta i svima nam ušla u glavu.
Legitimno je raditi i takve dokumentarce, ali to se onda zove propaganda. Zbog toga čovjek zaista ostane bez apetita, jer kad je takav pristup javne televizije, za koju znamo da je kroji politika, tad je takav pristup i službeni hrvatski narativ. Skraćeno: postoji želja da i budući Hrvati budu oblikovani ratom i da svoj identitet grade isključivo na konfliktu s drugima, sličnima.
Srećom gledanost je mala, ali ako okrenete na neku drugu televiziju, padate u zamku da u vrlo kratkom vremenskom periodu postanete idiot.
Pažljivo birajte stvari koje vas oblikuju.