Irena Šekez Sestrić: Nekoliko generalija o krznu

243111851_10226530365342606_7869264919944458637_n

Ovo je moj trinaesti tekst o odijevanju. S obzirom na reputaciju tog broja i temu o kojoj ću pisati, unaprijed molim vegane, prijatelje životinja, borce za prava sitnih i krupnih glodavaca i sve ostale zagovaratelje teorije “I u vunenom kaputu je jednako toplo” da ne čitaju. Meni se ne ispravlja krive Drine, a još manje mi se svađa i moralizira.
Naime, trinaesti tekst je posvećen krznu. Pravom.
(ovdje stoji slika mene pred streljačkim vodom)
Kao prvo i osnovno, davno su prošla vremena kad se krzno nosilo isključivo da bi grijalo. Tako da argumente tipa ‘danas ima krasnih kopija koje jednako griju’ ne priznajem.
Krzno je luksuz. Točka.
I ja taj luksuz volim.
(čuje se repetiranje postrojenog bataljona)
Pa dok još nisam izrešetana, da kažem nekoliko generalija o krznu. Da – pravom!
Najcjenjenija vrsta krzna je samurovina. Ruska. Radi se o rijetkoj vrsti kune koja živi isključivo u Sibiru. Još se naziva i ruski sobol. Imati bundu od samurovine je kapital, u rangu original Picassa ili Bentleya s kišobranom u tapecirungu vrata. Sa samurovinom dobijete papire, certifikat i policu osiguranja. I erupciju endorfina u mozgu.
Sljedeća je činčila, specijalna vrsta kunića, srebrno crne dlake. Kao i ruska kuna, činčile su male, tako da su takve bunde rebraste jer se spaja red na red. Tko god vam pokuša prodati sivo crno krzno u komadu, bez rebara, znajte da vam prodaje muda pod bubrege odnosno krznenim rječnikom – zeca pod činčilu. Mekana je ko moja duša
Treći po kvaliteti je nerc (eng. mink). Dijelimo ga na sirovi i šišani. Šišani je cjenjeniji jer prolazi proces strojne obrade kojom se odstranjuje nadkrzno (sjajne dlake) i ostaje samo unutarnje meko krzno koje nema sjaj. Mekan je ko nervozna činčila.
Nakon nerca slijedi lisica. Polarna lisica je apsolutni vrh u toj kategoriji, bijelo srebrna, duge sjajne dlake i bez takve šubare ne možete zamisliti niti jednu ženu s patronimom. Iz nje šumi Neva!
I onda dolazimo do hermelina. Hermelin je vrsta lasice, originalno smeđe boje i ne pretjerano kvalitetnog krzna. Ali ono što ga čini “kraljevskim krznom” je bijeli trbuh s crnim repićem. Uglavnom se koristi za porube – plašteva, kruna i ostalog royal asesoara.
Manje spektakularna krzna su nutrija, bizam, obična lisica, medvjed, vuk i zec.
E sad…
Kako nam je netom stigla jesen, ponosne vlasnice bundi trljaju ruke i svakodnevno provjeravaju živu u termometru. Ali, kao što postoji pravilo za nošenje slamnatih šešira i lana (tzv straw hat etiquette), tako postoji i pravilo za nošenje krzna. Bunda se nosi od Svisvetih do Dana žena (1.11. – 8.3.). Isto tako, malo je neukusno da žene mlađe od 30 nose nerc.
Krzna se čiste benzinom. Kod krznara. Ne svake sezone nego svako desetljeće. U međuvremenu se luftaju na balkonu kad je vlažno vrijeme. Krzna polarnih životinja je čak dobro baciti na snijeg i pustiti da se osuše vani (nikako unutra, centralno grijanje je za krzno pogubno). Postoje čak čuvaonice krzna koje vam za cca 50 € po sezoni čuvaju bunde u specijalnim skladištima na idealnoj temperaturi. Za one koji ih čuvaju u ormarima – držite ih u pamučnoj foliji ili plahti (nikako u plastici) i u džepove stavite lavandu ili neko sredstvo protiv moljaca.
I za kraj, bunde se kupuju ljeti! Cijena im je za 30 do 40 % niža nego zimi. Ako uzmete u obzir da je to životna investicija koju će naslijediti vaša kćer, unuka, pa čak i praunuka, isplati se uložiti u bundu.
Napomena – bilo bi zaista humano da svi koji pročitaju ovaj tekst i iz njega nešto nauče uplate neku simboličnu svotu na moj račun. Za advokata. Fala unaprijed!
(rafal)
P. S. na slici je krzno polarne lisice kakvo je nosila Emmanuelle Seigner u filmu “Venera u krznu” Romana Polanskog. Roman i ja smo poznati po političkoj korektnosti i nekonfliktnosti!