Dragomir Bokan: KAKO SAM OTIŠAO U PARTIZANE

dert

Bilo je to neko davno ljeto na Savi . Prve odgovornosti i ozbiljni ljubavni susreti .
Noć je polako padala na naselje 7 sekretara SKOJ-a u malom selu Kosnica.
Dana me gledala u oči , onako strasno . Bila je iskusnija od nas , radnica, modna krojačica u jednoj prestižnoj Trešnjevačkoj konfekciji .
Mali ti se meni jako sviđaš rekla je odlučno .
Prepao sam se .
Bila je ozbiljna ali izrazito lijepa .
Uzela me za ruku , imala je dekicu pod pazuhom .
Što si se prepao , rekla mi je , pomiješala prste na ruci .
Ti si odrastao, mladić, nisi više dijete.
Hajdemo u partizane !
To je značilo da idemo u obližnje skrovito grmlje kraj Save da se sakrijemo od ostalih, i to je značilo da ćemo se vratiti svi ispikani i otekli od uboda velikih i brojnih savskih komaraca . Mi smo odgajani u duhu poštivanja tekovina NOB-a, pa kako da odbiješ poziv , provjerene drugarice, da ideš u partizane .
Izvadila je neku smrdljivu tekućinu i rekla hajde namaži se i ti , pojest će nas komarci , morat ćemo još ujutro kod doktora Droždeka a znaš da on voli zafrkavati .
Nismo se mogli izgubiti jer su stariji parovi već markirali stazu ,stavili su putokaz .
Put u partizane, ORA Sava i dva srca .
Nestali smo u mraku , pred očima mi film Ne okreći se sine !
Ona je znala što radi , bilo je lijepo.
Postao sam borac 1. Brigadirske partizanske udarne brigade , odrastao omladinac i SKOJ – jebac.
Ujutro sam sreo doktora Droždeka , gledao me sa smiješkom , pogledom iskusnog dijagnostičara .
Mali vidim da si pristupio partizanskom pokretu, izranjavan si kao da si na bunker jurišao , svrati da ti dam nešto za otekline, i povedi Danku partizanku , da i njoj nešto dam . Opet su vam oni stariji okretali putokaz , ilegalci uvijek najgore prođu.
Sve je već znao, imali su tajnog požarnog na putu za partizane a mi sudionici , ilegalci, smo išli kao muhe bez glave .
Dao mi je doktor neku kremu i pitao je l’ te još negdje svrbi.
Ne.
Dobro onda je sve čisto . Čuvaj se borbe prsa u prsa , smijao se naš dobri doktor , više od oca nam je bio, sa smiješkom je pratio kako odrastamo, usmjeravao nas pazeći da nam to uz šalu sugerira , da nas ne povrijedi jer svi mi moramo izrasti u ljude , rukovodioce , stručnjake i dobre roditelje .
U brigadi su još bili pospani, ovi mlađi nisu ništa kužili a stariji , već iskusni ilegalci, ni na mukama ne bi izdali svoje drugarice i drugove iz ponoćnih akcija na mjesečini . Danas zaluđene nacionalističke budale pričaju o nekim ideološkim radnim akcijama . U pravu su oni da je to sve krenulo iz Jajca ali kod nas mladih iz nekog drugog jajca uz sve poštovanje prema vodopadu i ljudima koji su zaslužni za 55 godina slobode, mira i bezbrižnosti .
Budili smo se mi na Arsenove , mlade dane tople duge, prvu ljubav prve sne, vraćaju nam naše pruge …ali imali smo mi i druge , pjesme o Dankama, Brankama, Marijama koje smo uz logorsku vatru pjevali zagrljeni opijeni tek ljubavlju, drugarstvom, prvim ljubavnim iskustvima i bezgraničnom srećom. Današnji političari crvenih nosova, nateklih od droge , alkohola , pohlepe i služništva strancima, ne žele odati počast toj čistoj mladosti jer je ona za njih nedostižna .
Oni ne idu u partizane već u jeftine salone za masažu-bordele, podvode školovane plavuše od karijere i misle da su face.
E moji nepismeni diplomirani junaci pod starost ćete se stidjeti svoje mladosti. Shvatit ćete da ste bili tek mede za zabavu pod cirkuskom šatrom , cirkusa koji je nekako s devedesetim došao na naše zelene livade a sad polako pakuje šatre ostavljajući za sobom pusta polja i uništenu zemlju .
Mi ponosno koračamo našim sjećanjima i svima u oči bez treptanja možemo pogledati!