Abdulah Sidran: KAD PISAC NADIJEVA IME VOJNOJ FORMACIJI

nemnogo-o-tatu-ris-znachenie-tatuirovki_2

Druge godine dogovorenoga Rata protiv Bosne, na Dobrinji, koja je živjela u paklu dvostrukog okruženja, vojnik Nedžad Ibrišimović, u svojstvu nekog nižeg komandira, dobi zadatak da za svoju neveliku grupu boraca smisli ime. Dumao veliki pisac danima i noćima, sva mu lijepa imena već zauzeta, imaju Crni labudovi, imaju Džamijski golubovi…Vukove, kurjake, tigrove..uzimao ko je htio, na sve strane. On sam zna nabrojati 10-15 naziva i imena raznih boračkih grupacija…Sve zauzeto, sve potrošeno…nikako da se sjeti nečega što bi zvučalo lijepo – a da ga do sad niko nije upotrijebio. Jedne mu večeri, nakon akšam-namaza, naumpade da se u Bosni često kaže LJUT KO RIS! Vidi, vidi, kako jako zvuči, a da smo ljuti – malo je kazati. Ris, ta životinjka mačjeg roda morala je nekad postojati i u Bosni, čim je pojam preživio u jeziku. “Bosanski risovi”- uh, što dobro zvuči! Pade odluka u pospanoj glavi pisca i vojnika Nedžada Ibrišimovića: BOSANSKI RISOV!
Išlo to uredno nekoliko dana dok jedne večeri Nedžadova grupa ne krenu da preuzme večernju stražu, na južnoj, okupiranoj strani Dobrinje. Oni borci otamo, iskaču iz rovova i tranšeja te, nestrpljivi da predaju smjenu, virkaju kad će im se pojaviti zamjena. U dekiku tačno, iza ćoška niže ambulante, pojavi se Nedžad, lijep i visok ko munara, a za njim, jedan po jedan, njegovi vojnici. Bosanski risovi! Otamo, iz rova, prodera se Lutfija, zamjenik komandanta smjene:
– Izlaste, raja! Evo idu Nedžadovi kurtoni!
Ljut na sebe što je u patriotskom zanosu zaboravio na zagrebačku tvornicu prezervativa RIS, pisac sa svojim ljudima šutke preuze smjenu, odlučan da odmah, u toku iste ove stražarske noći, za svoju jedinicu smisli novo i pametnije ime.