Heni Erceg: Svjetlo Betlehema

e9b6d65d3c3f4a214720

„Imat će dva kata, 200 sjedećih mjesta, unutarnji dio bit će u potpunosti s hrvatskim potpisom, naši umjetnici radit će mozaike, vizualno rješenje klupa…“ Eto konačno jedna nova kino dvorana u državi koja je spala na tek dva-tri kina, a ni trošak izgradnje nije nešto, pa je nekako bez veze oštriti pera zbog bijedne sume od pola milijuna eura koju će kulturno osjetljiva vlada izdvojiti iz proračuna.

A opet, vražji lijevi bezveznjaci misle da se tim novcem moglo izgraditi barem 10 kuća na potresom uništenoj Baniji ili pomoći obnovi Zagreba, umjesto gradnje kino dvorane, kad bi se tako mogla nazvati „Kapela hrvatskih svetaca i blaženika“ u Betlehemu u Izraelu. Jer upravo će za taj kretenski pothvat ova, nesposobnošću svoje vlasti iscrpljena država, dati izdašnu sumu Crkvi u Hrvata, poznatijoj kao jedna od bolje stojećih domaćih korporacija.

„Kapela hrvatskih svetaca i blaženika u Betlehemu dati će snažan doprinos jačanju i međunarodnom pozicioniranju Hrvatske u Svetoj zemlji i svijetu“, blebeće tako jedan od jačih morona u hrvatskoj vladi, ministar vanjskih poslova, dodajući sav ponosan – kao da je upravo odlučio primiti u Hrvatsku deset tisuća afganistanskih izbjeglica, a ne samo njih 20 – kako je „Katolička crkva duboko utkana u nacionalni identitet i duhovni razvoj društva“. Baš kao što je i šerijatski zakon, sve u ime Alaha, utkan u identitet talibana, a što najbolje znaju afganistanske žene i djevojčice upravo očekujući novo zarobljavanje svojih prava.

Elem, hodočasnici u Betlehemu uskoro će iz prve ruke moći saznati sve o „hrvatskoj kulturi“ što je ovdašnjim talibanima istoznačnica za hrvatske svece, a podrazumijeva se i da će baš hrvatska kapela na Pastirskim poljanama u Izraelu biti najveća! I imati centralno mjesto! I Crkva želi pomagati sve projekte koje franjevci vode u Svetoj zemlji, pošto bi „bez kršćana Sveta zemlja bila samo jedan muzej“. Onako kako će porušena Banija, gdje je do sada obnovljeno jedva desetak kuća, a ljudi žive u kontejnerima, u nemogućim uvjetima, još za dugo, ako ne zauvijek, „biti samo muzej“. Kao što je i dobar dio Hrvatske tek prazni muzej, podsjetnik da su tu nekada živjeli kršćani, a onda, zbog gole egzistencije, partili u razne, često nekršćanske zemlje.

No gardom despota koji je Hrvatsku dobio u nasljeđe, na kritike o trošenju državnog novca na crkvene hirove premijer odgovora da ne možemo samo obnavljati, kao da išta obnavlja, te da moramo biti ponosni, a ne kritizirati, te da će kapela u Betlehemu čim je vide stranci odmah uvjetovati njihov masovni turistički posjet Hrvatskoj. „Tako treba razmišljati, konstruktivno“, cinično je premijer poručio nepatriotskim izrodima koji, eto, misle da Crkva sama treba davati novac za gradnju svojih zdanja po Svetim zemljama, pogotovo jer je riječ o prebogatoj instituciji, ali s takvim utjecajem u društvu da nema toga boga od kojega neće izmusti lovu. I u tobože sekularnoj državi, ona nije dužna polagati račune nikome, pa ni represivnim organima kada upadne u javni kriminal.

Kakav je recimo bila gradnja ogromnog šoping centra u Zagrebu, u što je utrošeno 50 milijuna eura, a zdanje propalo i prije otvorenja, dok je crkveni nosilac te mafijaške rabote kažnjen po duhovitom crkvenom zakonu s pet godina zabrane istupa, dok su državne službe držale jezik za zubima. Unatoč saznanju da je isti svećenik prevario i neku naivnu vjernicu u nacionalnom parku Plitvice od koje je dobio kuću i veliko zemljište uz obećanje da će tu izgraditi crkvu, nešto poput Kapele u Betlehemu, ali je umjesto toga izgradio apartmane i smatra se jednim od najmoćnijih bespravnih investitora na području Plitvičkih jezera. Ali država se nikad ne miješa u kriminal te privilegirane firme, oslobođene poreza, koja ni državi ne podnosi financijske izvještaje, a kamoli građanima čiji novac uredno siše.

Taj jedinstveni položaj Katolička crkva duguje davnoj političkoj trgovini između predsjednika Tuđmana i Vatikana, kojom je on dobio važnu podršku crkvenih krugova, a Crkva povrat ogromne imovine, vjeronauk u školama, te pravo miješanja u sva društvena i sekularna pitanja, od prava gay populacije do prava žena na pobačaj. Te Vatikanske ugovore koji državu obavezuju na donaciju crkvi od skoro milijardu kuna godišnje nijedna vlast ne želi revidirati, a ogromni državni novac slijeva se u crkvenu blagajnu bez ikakve obaveze povratnih, revizorskih izvještaja, štoviše svi se „nestašluci“ zataškavaju, kao na primjer onaj kada je u Vatikanskoj banci otkrivena velika suma novca na privatnom računu šefa Katoličke crkve koji je upravo blagoslovio kamen temeljac za Kapelu u Betlehemu.

Tamo gdje će hodočasnici saznavati o „duhovnosti“ konzervativne Hrvatske, pohrliti ovamo, zgranuto susresti i nekog bezvjernika, prisilno udomljenog zato što je ova NATO marioneta sa svojih 3.500 vojnika u njegovoj zemlji, vidimo s kakvim ishodom, dva desetljeća „uvodila demokraciju“. Jer „Hrvatska se brani u Afganistanu“ bubnula je onomad militantna bivša šefica RH. Eh, da je barem bilo sreće pa da je i Kabul mogao postati nešto poput Betlehema. A u njemu Kapela hrvatskih svetaca.

Mladina