Alan Meniga: Pizze i žabe

collage

Ovaj sam vikend doživio jednu od najljepših hrvatskih gastro-priča.
Već 3 godine slušam i čitam o pizzeriji Ruspante kod Otočca, pa rekoh, kad sam već u blizini da i to vidimo. Morate znati da se pizzerija nalazi doslovno usred ničega! Na nekom polju 11 km od Otočca.
Reda radi sam rezervirao, i dobro da jesam jer ono što sam tamo doživio je apsolutna senzacija: krcato, nema ni jedno slobodno mjesto kako na terasi tako ni vani. I ljudi naviru, i naviru, i tome nema kraja…
Ja sam bio toliko zabezeknut da nisam ni pogledao u ponudu. No kada je došla ljubazna konobarica odluka je pala na capricciosu i jednu kombinaciju koju sam prvi (i jedinu) put jeo u Trstu pred pol stoljeća, a to je bila pizza alla carbonara! I nikako mi nije jasno da cijelo ovo vrijeme nisam naišao ni na jednu pizzeriju koja ima ovakvu kombinaciju u ponudi.
A sad o pizzi:
ovdje se radi o klasičnoj talijanskoj pizzi s umjereno visokim rubom. Nije to ni tanka romana, ni prerazvikana napoletana a ni nabildani canotto! Ova je pizza pravo na brašno mirisno stvorenje koje jedva čeka da ga smažete! U ovoj je pizzi stvarno nešto posebno što iz nje zrači. A što je to, otkrio sam u kasnijem razgovoru s vlasnikom.
Ante Svoren se vratio iz Irske i uspio stvoriti ovo čudo. Vjerojatno ni sam nije vjerovao kakav će uspjeh polučiti!
A ključno je sljedeće:

  1. Apsolutno vrhunske lokalne namirnice.
  2. Vlasnik koji ne glumi gazdu nego je apsolutni vođa osoblja, koji šljaka s njima.
  3. Vlasnik (i ostalo osoblje) koji su apsolutno uvjereni u kvalitetu onoga što prodaju pa to i prenose na goste!
    Ako ste na potezu Zagreb-Senj, isplati vam se skrenuti do ovog pizza-freaka pa osim klasičnih isprobajte i nevjerojatno maštovite kombinacije koje se nude.
    Drugi freak ovog vikenda je bio Valentino Valjak, organizator susreta oldtimera. Jedan predivan event u Otočcu. Susret s nevjerojatnim ljudima koji s puno ljubavi oživljavaju automobile koji su već davno bili pokojni.
    Od svih automobila najviše sam se zadržao kod…žaba. Automobila koje je moj stari vozio još od 1968. pa nadalje. Poslije sam i ja krenuo njegovim žaba-stopama!
    Žaba…najavangardniji auto svih vremena!
    I da, baš s takvom žabom smo išli pred pol stoljeća u Trst gdje sam prvi puta kušao pizzu. I baš onu…carbonaru!