Vrtlog genijalnosti u Kripti Sv. Julijana u Balama

20210718_202903

Organizator i idejni začetnik simpozija Tomislav Pavleka iz Akademije svega iz Bala, kaže „Art simpozij je želja za povratkom građanskog društva, našeg društva – kojemu ja pripadam, nekakvim korijenima i ajmo reći neki starim grčkim standardima. Sam simpozij kao riječ vraća nas izvoru i objašnjava što mi zapravo radimo“.

„Večeras u svemu sudjeluje pet ili šest osoba, jedna od njih je svakako Astor Piazzola, kome smo se u čast okupili svi zajedno jer je 100. godišnjica njegovog rođenja, a da bi uopće pričali o njemu trebamo pričati o Argentini, o revoluciji i o ekipi koja je tamo stvarala novi svijet. Tako da nam se tu pridružio i Jorge Luis Borges. Približiti tog genijalnog argentinskog književnika našoj publici, to može samo jedan čovjek, a to je glumac Goran Matović jer je jedini obradio Borgesa u Hrvatskoj kako treba. To bez glazbe ne ide, a jedini koji to zna odsvirati to je gitarist Saša Dejanović, a onaj koji nas je povukao u cijeli taj vrtlog je Vlado Kostov, umjetnik iz Makedonije. Njega sam ja pronašao na Internetu i kad sam vidio šta radi, rekao sam to je to, on je dio nas. I on je stigao kombijem iz Makedonije i dovezao pun kombi genijalnih stvari. Tako da se ovdje zavrtio vrtlog genija; Saša Dejanović, Vlado Kostov, Goran Matović, Astor Piazzola, Borges i pokojnik koji sve to promatra Sv. Julijan koji leži u sarkofagu i sve se to dešava u njegovoj grobnici i pod njegovim blagoslovom“, kaže nam Tomislav Pavleka umjetnički voditelj programa.

Gitarist Saša Dejanović živi na relaciji Vrsar – Madrid i ove će godine u Vrsaru organizirati 18. po redu festival „More i gitare“ s najčuvenijim imenima gitare iz cijeloga svijeta.

„Večeras ću ovdje odsvirati najpoznatiji tango „La cumparsita“ u obradi gitariste Cacho Tirao koji je svirao s Piazzolom u njegovom kvintetu i u svakom njegovom tonu se čuje taj veliki utjecaj Piazzole“, kaže Dejanović.

Astor Piazzola najistaknutiji je svjetski skladatelj tanga. Piazzolina su djela revolucionirala tradicionalni tango u novi stil nazvan tango nuevo, koji uključuje elemente jazza i klasične glazbe. Piazzola je zadužio ne samo Argentinu sa novim tangom (Tango nuevo) nego i cijeli svijet sa svojim bandoneonom i svojim kompozicijama.

„Komponirao je i za gitaru kao npr. koncert za gitaru i bandoneon i orkestar, ciklus tango suita za flautu i gitaru, četiri kratka komada za gitaru, dakle brojna djela i nekako kad čujemo Piazzolu osim što u njegovoj glazbi odmah čujemo bandoneon, argentinsku harmoniku koja je obilježje svega što je Argentina dala, to je jedan spoj europske tradicije shvaćene i preseljene na južni kontinent. Iz argentinskog tanga progovara cijela strast, imigracija, bol koju osjećaju radnici sami, usamljeni u luci, a sa tango nuevo i Piazzolom taj tango je dobio novu dimenziju kakvu prije toga nije imao. Bilo je došlo do zamora tanga u jednom trenutku, i na taj zamor najbolje je odgovorio – Astor Piazzola“, objašnjava Dejanović.

Vlado Kostov, slikar i skulptor iz Makedonije radi skulpture od recikliranog metala, nekad je živio i radio u Hollywoodu i u Londonu na filmskoj produkciji, a nakon toga se vratio u Makedoniju i sada tamo stvara. Posebno ga inspiriraju glazba i glazbenici, pa su njegove skulpture Miles Davisa, Charlie Parkera, Arsena Dedića već dobro poznate.

„Tomislav me je pronašao preko Facebooka i zatražio me skulpturu od Miles Davisa koju sam ja već bio prodao u Kotoru, u jedan jazz klub. Ja sam mu ponudio skulpturu Astora Piazzole jer taj kompozitor ove godine slavi 100 godina svog rođenja i tako smo došli na ideju da napravimo ovo događanje posvećeno Piazzoli“, govori nam Kostov.

Na ovoj je izložbi izložio skulpture od metala – parove koji plešu tango – i svojom su profinjenošću i gracioznošću pokreta ukrasili čitavu kriptu Sv. Julijana.

„Inače sam slikar, a skulpturom se bavim već 20 godina. Skupljam metal po otpadu, onda ga talim, varim i radim skulpture. Ono što se nađe na otpadu to može biti i u rđavom stanju ili masno, pa treba da se očisti, ispolira, taj proces je malo dugačak, ali vrijedi. Volim glazbu, uglavnom radim skulpture glazbenika i zato tango, jer to nije samo ples to je više od plesa, to je cijela filozofija, to je priča i to je pokret koji me inspirira za moje skulpture“.

Art Simpozij Bale-Valle 2021 započeo je još u travnju i trajat će do kraja listopada, dosad je pokrenuto niz događanja i aktivnosti koje će Bale učiniti novim umjetničkim centrom u Istri.

„U međuvremenu smo oformili „Žutu kuću“ to je jedna kuća koja je bila nekad Župni dvor, a sad je prostor gdje umjetnici mogu boraviti i stvarati. Tu imamo 14 mjesta za umjetnike i znanstvenike koji žele doći raditi u Bale, sve je za njih besplatno, što je doprinos Akademije svega svjetskoj kulturi i znanosti. Osim toga, izgradili smo jedno kazalište tu kod Bala u šumi, uz pomoć Općine i dobrih ljudi – stvorili jedan grčki amfiteatar koji će u budućnosti služiti polemikama, ja se nadam, upoznavanjima raznih političkih i ne samo političkih pamfleta, razgovora i drugih događanja“, kaže Pavleka.

U sklopu Art simpozija dosad je održana izložba „Bagdadski zalasci“ Nikole Šolića, fotografa koji je radio za Reuters i 20 godina proboravio u rovovima bliskog Istoka. Izložba se još uvijek može pogledati u Žutoj kući. Održano je niz promocija knjiga, jazz slušaona, čitanja književnosti, promocija filmova, polemika i javnih rasprava o održivom turizmu, gitarskih koncerata u Kamenim pričama…

Ovo što ćemo još moći pogledati u sklopu simpozija je izložba fotografija Zorana Kulića (BIH) – Sarajevski ratni portreti, pa izložba fotografija i performans Zorana Lešić (Nizozemska) “Iza zavjese”. U performansu “Memorija vode” Mirjane Blažević Lešić (Nizozemska) gledati ćemo ples dvije balerine sarajevskog teatra i to u Uljari Grubić. Mirjana navodi kako voda posjeduje inteligenciju i svijest te nas povezuje bez obzira na naše različitosti.

„To je naš odgovor na tu kvazi težinu vremena u kojem živimo, a to je da te težine nema. Mi želimo vratiti umjetnost na svoje mjesto, na pravo mjesto. To smo već pokušali napraviti s Last Minute Open Jazz Festivalom, zato se zove Last Minute jer je to bio posljednji tren, i bilo je to već prije 15 godina. Ovaj simpozij danas je rezultat svih naših težnji, on je kao gozba umjetnosti, vraćamo se u staru Grčku, dozivamo jasne polemike, tribine, radionice, svaku vrstu umjetnosti od vizualne preko glazbene pa sve do izgovorene i pisane riječi“.

Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR