Ličnost dana: Boris Johnson and „Freedom Day“

217359830_10220557338267264_7813568403111610440_n

Piše: Marko Raguž

Od danas u Engleskoj padaju sve Korona mjere i ograničenja. Historijska odluka britanskog premijera Borisa Džonsona, koja raduje i širi optimizam. „Freedom Day“ je povratak u „normalitet“. Uz sve potencijalne rizike ovu odluku treba pozdraviti, jer ima za krajnji cilj spašavanje zemlje od financijskog bankrota i ekonomskog kolapsa. Kakva je korist ako nas „spase“ od Korone, ako ćemo koliko sutra svi zajedno potonuti u bijedu i siromaštvo i možda pomrijeti od gladi.
Evropsko prvenstvo u nogometu i puni stadioni u Budimpešti, Kopenhagenu i Londonu su jako pomogli i stvorili preduvjete za ovakav razvoj događaja. Obradovan, zadivljen i ohrabren povratkom publike na stadione, ja sam prije tri tjedna napisao jedan kratki komentar pod naslovom „Evropski nogomet je pobijedio Koronu“. Mnogi su se tada nakostriješili i umalo nisam završio u loncu kao oroz koji je „prerano zakukurikao“. Da sam tada bio u pravu potvrđuje i najava britanskog premijera Borisa Džonsona koji priprema (i koja evo danas i stupa na snagu), možemo slobodno reći, povijesnu odluku o ukidanju svih Korona mjera i povratku u normalan život. Ja to od sveg srca pozdravljam. Mr Boris Džonson (Johnson) je pravi lider i hrabar čovjek prema kome gajim velike simpatije još iz vremena kada je svoj odmor provodio na hrvatskom primorju. Krasila ga je velika ljudska finoća, jednostavnost i šarm. U to vrijeme je obnašao dužnost gradonačelnika Londona. Posebno je bila zanimljiva i simpatična njegova posjeta drevnoj Troji. Ličio mi je na trojanskog kralja Prijama kada je krstario malom barkom po delti Neretve.
U nastavku je taj „dramatični“ kratki osvrt koji sad ne izgleda tako strašan i „uznemirujući“ kao prije dvadesetak dana:
Evropski nogomet je pobijedio Koronu
Ko nas god bude plašio sa Koronom, nakon ovog Evropskog prvenstva u nogometu, ispašće smiješan. Publika se vratila na stadione, pred televizorima milionske kvote gledalaca, sve je isto kao nekad. Korona je od cijelog Svijeta napravila Andrićevu Prokletu avliju. Skoro su nas bili dotukli „svojom velikom brigom“ da nas zaštite i spase. Nećemo tvrditi da je ponovo bila neka „teorija zavjere“, ali nas ne bi iznenadilo ako se ispostavi, za deset ili sto godina, da je tu ogromnu „lavinu“ pod imenom Korona pokrenula grupa studenata sa nekog Koledža u Teksasu ili negdje drugdje. Ta njihova „grudva snijega“, kroz igru stvorena, rasla je u dimenzijama sve više i više dok na koncu nije poprimila zastrašujuće razmjere.
Isus: „Blago onima koji vjeruju, a ne vide“
Nekad davno uloga nogometa je bila, pored ostalog, da pomogne u stvaranju društva sa ljudskim licem. Tu „temeljnu utopiju“ su svi od srca podržavali da bi je naposlijetku odbacili i zaboravili, proglasivši je isuviše naivnom. Sada vidimo da je bilo „nešto“ u tome, a to „nešto“ je sada naša posljednja nada i slamka spasa.
Svaka ideja, pa i ova da se publika pokuša vratiti na stadione, je rođena u nečijoj glavi. Aleksander Čeferin, predsjednik UEFE je jako zaslužan za ovaj veliki trijumf evropskog nogometa, u vrijeme Korone.