Nikola Devčić Mišo: READY–MADE BEZ SVOJSTAVA

′ Prozor br. 1 ′′ slika Anatolij Volgin, SSSR, 1964

AUTOMATSKO PREPISIVANJE SVIJETA BEZ PUPKA U HOMEOPATSKIM DOZAMA

Duh poriče vlastitu stvarnost
U nekoj vrsti bijega prema naprijed
Predmeti izranjaju iz vlastite šarene magle
U nekoj vrsti propadanja uvis
Stvarnost je fantazija koja štiti znak
Od simboličke propasti koja mu prijeti
Znam to jer stojim, kao Chuang Tze, na obali rijeke Hou
„Visoko zakucalo umlatilo me vlastito srce“
Srećom, zločin nije nikada savršen
Iluzija je savršena i neuništiva, Iluzija se iluzijom izbija i zavođenjem
Samo nas trauma može uistinu osloboditi
Od urođenih iluzija sebstva, iluzija posebnosti
Užas s kojim počinje ljepota sjaj je velike mračne oslobađajuće promašenosti, krah zdravog razuma
U autentičnoj nedovršenosti i veseloj relativnosti svega postojećeg
Snovi su nam oduzeti na taj način da su nam baš svi ispunjeni
Umjetnost postaje smeće, smeće postaje umjetnost
Osim lukavog performansa prisutne odsutnosti
„Budi kao Bog, postani čovjek“
Utjelovljenje kakofonije, muzika samog pakla
Dostojanstvo se ne uspostavlja uvažavanjem
Potrebno ga je uvažavati
Izvan domašaja upotrebnih vrijednosti
Ne znati ništa o svojim ljubavima i prijateljima
Znači već poznavati ih, nema svatko tu sreću
Danas svi imaju ideje, nitko ne vjeruje u katastrofu
U tajnom srodstvu biljnog, životinjskog i ljudskog svijeta i analogijama
Žena je povezana sa cvijećem, muškarac sa drvećem
Uz ženu ide pas sa muškarcem je mačka
Ona je u cis-molu, crvene boje, srpanjska,šećer i laganje i ljubav a on g-molski, zelene boje, svibanjski, vino i titansko izgaranje, sreća
Bijela je magija ženske histerije-zavodnica, crna magija muške drugosti-pornografija, frigidnost i impotencija, seksualno uznemiravanje i diktatura razuzdane opscenosti
Ljubavni zagrljaj je skok u smrt udvoje
Uz sposobnost povratka u život i sjećanje
Mašta, nije li to razgovor svega sa svačim i svakoga sa svakim
S poremećenog se lakše prelazi na nepravedno
Živjeti, nije li to upravo htjeti biti drugačiji nego što je priroda
Htjeti biti nepravedan, zao, ograničen, različit, krivotvorina
Film, nije li to stvarnost koja sanja život u slikama
Jedinstvena supstancija apsolutne slobode kojoj nijedna moć ne može pružiti otpor
Samointerpretacija postaje samopuzdanje
Organizirana neodgovornost postaje efekt katastrofe
Osim ako svijet riječi teži izreći svijet misli i time postane poezija
Ja vidim sebe kako gleda mene
To je onaj višak koji mi uopće ne treba ali bez kojega ne mogu
„Tamo gdje ja trčim, kamo vas vodim to je iza mene“
To nam uzdiže dušu, to nas potiče na odricanje
Tehnologija nam istovreno daje sve i uzima sve
Dok svijet biježi u čudnovatost i prazninu