ANGEL DI MARIJA Nogometna lekcija za historiju

217197672_10220537894621185_333714883087839715_n

Piše: Marko Raguž

Ljepote traju vjekovima, i svugdje ih nalazimo, ponajprije u umjetnosti, a ponekad i u nogometu. Tajna genijalnosti Mikelanđela je bila skrivena u sitnim detaljima. Trebalo je imati oštro oko i pogled poput lasera pa prodrijeti tamo negdje iza i sliku „uhvatiti“ u svoj svojoj cjelini. Rekoh, prodrijeti iza. Hm. Tu su samo dvije riječi – „prodrijeti iza“, ali u sebi kriju veliki metaforički potencijal. Filozof Fridrih Niče je ovo majstorstvo koje se zidalo na ljepoti sitnih detalja, a koje je proslavilo Mikelanđela, nazvao „običnim sitničarenjem“. Mora se doći do neke stalne „tačke oslonca“ da bismo čvrsto stajali. „Dobro je i kada se stoji na dobrom mjestu“. Upravo je tako glasio odgovor velikog ruskog pjesnika Jevtušenka, kada ga je jedan mladi pisac upitao:“je li ovo dobro“? I nogomet može pisati poeziju i stvarati umjetnost. Tako nešto se posreći samo fudbalskim čarobnjacima kao što je Angel Di Marija. Prvi preduvjet je stajati na dobrom mjestu. Osjećaj da budu „na pravom mjestu u pravo vrijeme“ imaju samo istinski velikani nogometa. Ali to je samo početak. U fokusu ove kratke analize je samo jedan tren, tren u kome je sjajni Angel Di Marija postigao pobjednički gol u finalu Kopa Amerike. Finale – utakmica između domaćina prvenstva Brazila i Argentine. Ovo je taj trenutak, duboko udahnite. Lopta je krenula na svoje putovanje, putovanje u vječnost. To je bio „dupli pas“ snova. Pas ili proigravanje kada lopta „dobiva oči“. U šesnaestercu je Angel Di Marija prema kome lopta „putuje“ kao navođena raketa. Precizno i nepogrešivo. Od dinamike i tajminga mnogo ovisi. Na pravom je mjestu u pravo vrijeme. Publika je bez daha. Odlijepio se od zemlje . Poluvisoka lopta samo što nije stigla. Pred njim je protivnički igrač koji je u tom djeliću sekunde zaklonio pogled svom golmanu. Angel Di Marija lebdi u vazduhu i munjevito razmišlja, kako i na koji način reagirati? „Dupli pas“ dolazi s lijeve strane. Pravi procjenu: ukoliko propustim loptu preko lijeve noge, mogu udarac izvesti desnom nogom. Ja bih to uradio tako da sam bio na njegovom mjestu i onda uhvatio povoljan položaj da loptu „zahvatim“ desnom nogom. Evo to je taj tren kada nogomet više nije samo nogomet, nego postaje čista umjetnost. Angel Di Marija reagira manirom pravog genijalca. Munjevito donosi odluku da se lopta ne propušta na desnu, već udarac izvodi odmah sa lijevom nogom, kako bi iznenadio golmana koji je bio pokriven. To nije bio običan šut, nego potez istinskog umjetnika, kojeg s pravom ovdje poredim sa Mikelanđelom. Nije to bio oštar šut. (Da budem iskren ja osobno ne bih odolio da loptu ne opalim svom snagom.) Angel Di Marija, u tom trenu, dok je lebdio kao vanzemaljac iznad travnjaka, maestralno lobuje golmana. Gol za nogometnu historiju. Nogometni Mikelanđelo je uspio prodrijeti „tamo iza“ i sebi otvoriti vrata vječnosti.