Marija A. Štrajh: MUČENICI

How-to-Get-Over-Someone-You-Love

Žene od malena budu učene submisivnosti jerbo patrijarh u kući često lupi šakom o stol. Zapravo strah od nasilnika stvara u ženi tu psihičku platformu gdje ona pristaje pasivno na sve ili poslije kad sazre te se taj čip duboko usadi te traži novog nasilnika. U međuvremenu vjerojatno glumi pod nečijom kapom nekakvu frajericu bez pokrića ili postaje ovisna o koječemu…

E sad, taj nasilnik nije uvijek onaj koji fizički maltretira već najčešće psihički i to na više načina, on može biti otac, sin, brat itd.. Psihička nasilnost muškarca također dolazi iz devijantnih obitelji gdje je netko bio nasilan i to je kao i kod pedofilije začarani krug, ali puno manje eksplicitan jer ga okolina teško čita te ne može pomoći, a žrtve i nasilnik, dodat ću i nasilnica jer toga ima i među ženama, majkama, sestrama, kćerkama i žrtva nasilja su u zatvorenom krugu šutnje jer se već nekako nametnula međusobna bilo materijalna, fizička ili eto sado-mazo ovisnost koje nisu svjesni ili ako jesu ne znaju način izlaska iz nje.

Poznato je da dio mozga koji reagira na fizički udarac jednako reagira i na uvrede te je sve to bullying. I podliježe zakonu.

Profil psihičkog pa i fizičkog nasilnika-ce nije zapravo teško prepoznati. Uglavnom ne odudaraju u okolini, uklopljeni su osim ponekog ekscesa, šarmiraju, otvoreni su i svima žele ukazati kako su zapravo veliki pozitivci… Istina je malo drugačija, a to znaju oni iz užeg obiteljskog kruga, bliski prijatelji, partneri ili partnerice.

Kako su takve osobe odmalena bile maltretirane vječito im nedostaje osjećaj ljubavi te ga traže od potencijalne žrtve milom, pa i silom. Seksualno su brutalni, potpuno needucirani, zaraženi pornografijom za koju misle da je vrh ljubavi te nisu niti svjesni koliko povrjeđuju drugu stranu. Isto tako, ako ne dobiju što požele odmah kao mala djeca, prijete i razbijaju, ljute se i bjesne te stvaraju okruženje straha.

Submisivne osobe, koje sve to pasivno prihvaćaju te se ne odmiču ili ne traže zakonska prava za bullying, po statistikama su češće žene kako sam već prije navela te cijelo to okruženje smatraju, apsurdno je, ali normalnim.

Poslije su u potrazi za sličnim partnerima jer to je u prijevodu sigurna zona da ne kažem špranca u kojoj moraju nahraniti stari obrazac iz kojeg nažalost nisu nikad izašli.

Iz cijele te bolesne atmosfere stvara se dobro nama svima poznato oružje – pasivna agresija koja na kraju priče uništava obje strane te tako dolazimo do Crne kronike u novinama…

Društvo u kojem živimo oduvijek je bilo devijantno i uglavnom ne znamo s kim imamo posla niti poznajemo li osobe s kojima se družimo ili dijelimo krevet. Srećom, 21.stoljeće, internet pa čak i epidemija pomalo izguravaju ovakve stvari ispod tepiha na razne načine. Naprosto, pucanje po šavovima!

Kako ja nisam psihijatar, iako mi je to bila odmalena želja, ali eto bavim se seksualnim „vještačenjem“ mogu reći da bi svi mi trebali imati više edukacije te stvarati atmosferu edukacije gdje mala djeca, adolescenti i ostali odrasli bez obzira na spol trebaju naučiti razaznati ovakve osobnosti i paukovu mrežu u koju se mogu zaplesti, a posljedice mogu biti i smrtne.

Seksualni i partnerski odnosi  su  tabu tj. nešto iza zatvorenih vrata dok ne završi u Crnoj kronici. Onda se svi zgražaju, a nitko ne sagledava širu sliku bolesnog društva u kojem smo se našli…bullying je nešto o čemu treba javno govoriti, prepoznati ga i izolirati te liječiti u korijenu od roditelja, djece i svih koji su u dodiru.