Hasanbegović i Adolfov poučak

10981358_10205930260232853_6614695584159997170_n

“Lezbijski sindikalizam” – Eto, u svakom govnu nađem zrno zlata, ili, nije svaka Hasina ideja blesava. (Đurđa Knežević, Facebook)

Piše: UR, fotografija: Jovica Drobnjak

Hasanbegović bi bio puno opasniji politički faktor da umjesto infiltrata, Soroševaca i parapolitičkih tvorbi, na krilima ove krize barem lažno napadne krupni kapital i banke. Tako bi pecao glasove u većem bazenu. Kako bi to rekli marksisti, historijski uvjeti su idealni. Ne želim im davati ideje, samo analizirati zašto ipak neće pecati u većem bazenu i kakva se to promjena paradigme uopće događa. Taj dottore povijesti Hasanbegović, dobro zna kako je stvar odradio Adolf. Preko leđa frustrirane radničke klase, na krilima slabe socijaldemokracije, inflacije, zemlje opterećene golemim reparacijama, a ne samo na crvenoj prijetnji. To je bila tek jedna stvar u nizu, s time da je crvena prijetnja u tadašnjoj Njemačkoj tj Weimarskoj republici bila i stvarna. Maturirala sam na tom burnom periodu njemačke povijesti i progutala 1700 stranica Uspona i pada Trećeg Reicha pa ako se i ja u magli sjećam što sam pročitala, teško da to i dottore ne zna. Zašto, međutim, ne poseže za taktikom koja jasno adresira frustriranu radničku klasu? Zato što dottore DP-u služi isključivo kao ulaštena PR cipela s titulom, dok je strateg u prikrajku Bartulica, katolički libertarijanac. A libertarijanci su ili predstavnici ili zagovornici ili lobisti krupnog kapitala ili i jedno i drugo i treće. Preostaje im tako jedino sporazumno lupetati o ekstremnoj ljevici. Dok je takav odnos snaga ne morate se bojati, jer oni ni unutar sebe nisu skroz ideološki koherentni (što se očituje u nedostatku konkretnih programskih politika) nego su pamfletna nakupina kojom dio crkvenih struktura dahće za vrat HDZ-u. Treba pratiti defragmentaciju koja se već neko vrijeme događa na desnom spektru i bit će vam jasno da se desnica čerupa što znači da joj pozicija slabi, kao što je i dugoročna defragmentacija publike oslabila gledanost zemaljske televizije u prime timeu. Ideološka nekoherentnost dovela je i SDP u poziciju u kojoj se sad nalazi, a to je nigdje. Zanimljivo je kako se ni jedni, ni drugi, ni treći uopće ne obraćaju radničkoj klasi, pogonskom gorivu države po broju osnovnih ćelija društva, kako bi to, za obitelji rekao Hegel. Valjda jer je to omražena terminologija minulih vremena. No radnici tj. zaposlenici nisu time prestali postojati kao i njihove obitelji. S “lijeve” i “desne” strane, podcjenjuju ih, tretiraju kao kasicu prasicu i drže kao taoce klijentelizma. I to je trenutak u vremenu, gdje Grassroot leadership u 21. stoljeću stupa na scenu i korelira s novom radničkom klasom: prekarijatom, dajući im osjećaj koji su im drugi oduzeli, da njihov glas vrijedi i da su uključeni. I to je boomerang koji će se nepovratno obiti o glavu svima koji su ih zanemarivali. Iznenađeni su izbornim rezultatima, da bolje razumiju političku teoriju i društvene pojave oko sebe, ne bi bili. Eto, bolju analizu nećete dobiti ni u pretplati na Jutarnji😁.