Vid S. Žigon: Admiral

181669841_504825237317602_6857446360400830162_n

ADMIRAL
(Hvala, Zlatko, za Admirala!)

Admiral će doći opet
u tu zemlju bez zemlje
na stolu u vrtu neke
krčme će glumiti svoje
pjesme koje ga vole
umjesto njega samoga
Admiral će doći to je
sigurno to je zapravo
jedino što je sigurno
pošto je smrt otkazala
poslušnost samome sebi.

Nisam te znao ali sam
znao od početka da negdje
postojiš još uvijek čuvam
mjesto za tebe kad tučem
rakije jednu za drugom da
mi bude pakao ljubezniji
tako ti je to moj Admirale
hajdemo sad na frontu pošto
sad napokon znamo da
ničega nema osim našeg
duplog ja u dječjoj igri naše
djece sve ostalo je samo
grozan san a ti si jedini
znao da izvučeš sablju
trenutka i zabiješ je u
šupljinu života znao si da
se predaješ životu i riječima.

U poredbi s tobom ja sam
samo običan paor bez zemlje
koji luta po svojim rovovima
kao male krtice a ima još puno
toga što mi naređuješ iz svoje
pozadine ima još puno toga
da uradim da budem dostojan
nepostojećega sijećanja na
tebe Admirale koji vodiš bitku
sa Nemogućim i Neizrecivim
kad stojiš na stolu jedne krčme
i pjevaš a čitava Mancha se
trese pred tvojim čistim bolom
kao jedinom identitetu tvome
o Admirale ništavilo moje biti.

Danas je srijeda i Vid Žigon
je već davno odjebao bonton
i priča još samo s onima koji
su ludi u srcu kao on a na toj
lađi luđaka Admiral je taj koji
nas vodi ka vodi apsolutnog
nepomirenja s budućnošću
koja što znamo ne postoji pa
ipak on će biti prvi tko će biti
streljan pred zidovima logosa
koji nas ismijava svojom
kompletnom ignorancijom i
posthumnim priznanjima za
životno djelo jebeš njihove
paklene kandže gadovi
vlastite iznakaženosti koji
nikako da pronađe svoju
dušu da bi je prodali visoko
plaćene pjesničke kurvetine
ali sve skupa nije više vrijedno
spomena zar ne Admirale moj
i budi pozdravljen s onu stranu
dodira gdje se dodiruju misli
da bi poletjele u beskrajnost.