Slađana Bukovac: Zašto sam potpisala peticiju protiv kriterija ”najboljih” Ministarstva kulture

e660134acb3b063190c505c2322a6d68
Potpisala sam peticiju protiv “kriterija najboljih” Ministarstva kulture, ali čini mi se da su mnoge stvari još uvijek nejasne. To jest, ako su jasne, o njima se raspravlja isključivo interno, po inboksima.
Ministarstvo kulture krivo je, a ako netko ima drugačije informacije neka me slobodno ispravi, jer je napravilo užasnu, nedopustivu stvar: dalo je naime piscima odriješene ruke da sami upravljaju svojim skromnim novcima. Prepustilo je to udrugama pisaca, od kojih mi se za dvije najveće, “ideološke”, HDP i DHK, čini da pored takvih prijatelja ni jednom autoru nisu potrebni neprijatelji.
“Kostur” ovih skandaloznih kriterija, a opet me ispravite ako lažem, sastavio je moj kolega s fakulteta, i potpredsjednik HDP-a za međunarodnu suradnju Kruno Lokotar. On će sigurno u skorije vrijeme javno istupiti, jer će naša peticiji završiti time da će iz Ministarstva odgovoriti upravo ono što na početku ovog teksta piše; to jest da su piscima dali samoupravljanje, i da sad na sve strane frca perje. O njegovim međunarodnim poslovima ne znam previše ,ali naš je, bez ironije, najagilniji urednik, a pritom ima i sljedeće funkcije (sad slijedi dio kad treba popisati nemoguće, točno kao u “Excell” tablici o literarnoj kvaliteti): osim potpredsjedničke funkcije u HDP-u član je Upravnog odbora i član redakcije našeg strukovnog online glasila za samokritiku, osnivač je, ili makar idejni začetnik, književnih nagrada “Prozak”, “Na vrh jezika”, “Prvi prozak na vrh jezika”, te “Fric” (u potonjoj je potom ostao u neobičnoj funkciji “koordinatora nagrade”), a osnovao je i literarni festival “KaLibar”, urednik je Mediteranskog festivala knjige, te urednik jednog od programa “Interlibera”. Kao član Uprave HDP-a, valja naglasiti da sudjeluje u predlaganju knjiga za najvišu državnu literarnu nagradu, Nazor. Redoviti je promotor na pulskom Sajmu knjige.
Kao biografija, ovo je nedostižno, i famozno. Ali postane bizarno u trenutku kad čovjek zadužen za međunarodne poslove preuzme posao određivanja domaće književne kvalitete po osnovi upravo manifestacija, nagrada i kritičkih glasila, u kojima odreda sam sudjeluje ili ih osniva, i direktno ili indirekno, može utjecati, ili ljepše rečeno “lobirati”, na različite ishode. Pomoćnik za međunarodne odnose, ukratko, sam u Excell tablici ima toliko bodova da je za njega Marcel Proust samo blijeda i beznačajna dagerotipija.
U nekoj drugoj branši, moglo bi se posumnjati kako bi se ovdje pronašao jedan, ili nekoliko mogućih sukoba interesa, i da bi bilo bolje da oni u Ministarstvu odrežu kao što su svojedobno činili, “ideološki”, pa “kom opanci, kom obojci”. Na kraju krajeva, ne odlučuje jedno književno društvo o svemu, vode se polemike, svi se zalažu za vlastite ideje, i vlastite članove, frcaju iskre na sve strane. Najmnogoljudnije društvo je DHK, oni imaju vlastite rezone. Ali što ako, a tu informaciju nemam nego je spominjem kao mogućnost, u ovom podvigu stimulacije operativno još sudjeluje npr. tajnik DHK-a, koji je autor Krune Lokotara, i pritom je nedavno dobio pozamašnu nagradu “Fric”, onu gdje je, ako je netko u međuvremenu zaboravio, Lokotar koordinator. Autor Marko Gregur, uz to što je tajnik DHK-a, predsjednik je Organizacijskog odbora festivala Galovićevih jeseni, na kojem se dodjeljuje nagrada “Fran Galović”. I autor i njegov urednik, možda valja naglasiti, visoko su pozicionirani u udrugama koje dodjeljuju još dvije prestižne nagrade, “Kamov” i “Gjalski”.
Da ne poznajem urednika Lokotara od studentskih dana, i da ne znam kako je riječ o krajnje konstruktivnoj i dobronamjernoj osobi, rekla bih da je ovakva koncentracija moći, i sredstava, zastrašujuća, i da ne samo da će svesti literaturu na jednu jedinu opciju, već će iz nje istisnuti sav zrak. Ali Lokotar radi, ili, kako bi Zagrepčani rekli, dela. On nije kriv što predsjednik HDP-a, Zoran Ferić, nije imao nikakav operativni interes baviti se stipendijama svojih članova, što Upravni odbor HDP-a nije vidio da nešto nije u redu, što to bogme nisu vidjeli ni u DHK-u. Lokotar nije kriv što ministarstvo ima volju financirati milijun festivala, na kojima pisci pritom uglavnom ne dobivaju honorare, a još je manje kriv što mnogi pisci ovih dana njegovo ime šire po inboksima, a javno šute, kao što bi valjda šutjeli i da sve ode dovraga.