Marijan Grakalić: Pjesnici i kreteni

^9D6A82442657C87363B77F47D59A41295ED8EEC2C4B9651E87^pimgpsh_fullsize_distr

Fotografija: Jovica Drobnjak

Pjesnici ne mogu simulirati. Oni se doista rađaju. Kao i kreteni.

Postoje pjesnici i ”pjesnici”. Isto tako kreteni i ”kreteni”. Ovi potonji daleko su opasniji za društvo i kulturu nego prvi. Posebno onda ako ih pere volja za moć, želja za identifikacijom, normiranjem i klasifikacijom. Ako su u prilici sve ono što mogu podvrgnuti će vlastitim uvjerenjima i interesima, ne nužno zato da bi nekog zajebali, nego zato da bi sebe istakli, uzdignuli i liječili komplekse. Kod nas postoji duga tradicija komitetlija koji su uglavnom odreda bili kreteni, smješteni na svim nivoima i svim područjima. Unatoč demokratskim promjenama oni se nisu promijenili, nikada i neće. Samo su evoluirali. Najnoviji događaji to zorno pokazuju.

S kretenima nema rješenja niti spasa ni za što. Mogu oni kukati da se nad njima provodi cyberbulling koliko god hoće, no to ne mijenja kretenski karakter njihove naravi (napominjem da ovo pišem jer sam rođen kao pjesnik, dakle, stvarnosno poetizirano, da ne bi moguće pomislili kako nekog vrijeđam govoreći ono što je očito). U šinjelu književnih manifestacija s kojima se hvali kako su njegovo djelo, naš komitetlija smatra ”normalnim” da se književna dijela ocjenjuju po ispijanju kave i rakije na nekom festivalu, u krčmi u Drenovcima, na Riječkom Korzu ili na stanici u Puli. Shodno vlastitom habitusu zgrtanja svega i svačega, uglavnom ”počasti”, knjiga bi se prihvatila i nagradila ako je već prethodno u nekim drugim prilikama bila nagrađena ili blizu toga, a što naravno nema veze s time kakva je uistinu. Bitno je, da sudjeluje u natjecateljskoj kretenskoj ergeli, da pripada klanu favoriziranih grla. Da prihvaća biti dio novokomponiranih sportskih ambicija po kojima kreten ocjenjuje vrijednost književnog djela, lažući da je tako i drugdje, Evropi. šarenom svijetu, Marsu, itd..

Taj nevjerojatni spoj lige prvaka, nogometa, Ministarstva kulture, književnosti i mirisa novca može smisliti samo kreten. Majke mi. Nema tu lijeka. Urednik bez redakcije, pisac bez i jedne knjige i pretpostavljeni i umišljeni alfa i omega hrvatske književnosti sad se ”pokrio” svom težinom vlasti (ministarstvom) kako bi nas, pjesnike i pisce, dodatno šokirao svojom petparačkom vizijom svijeta književnosti. Tako umjesto željenih sloboda, neovisnosti i područja kreativnosti, dobivamo strogo strukturirani svijet manipulacija, šminkeraja i pada ispod već dostignute slobode pisanja od lika koji bi htio određivati književnost. Dakle, kretena.

Lako je bilo Krleži. On se obračunavao s proletkultom, barbarima, piscima. Mi smo danas u daleko nezavidnijem položaju. Jebu nas lažni pisci, urednici i unižene vrijednosti. Književnost se pokušava svesti na neku vrstu radničkih sportskih igara, na natjecanje s jednim sucem na kojeg možda nitko nikada nije ni drkao, pa se jada okolo da mu s tribina viču: sudac nema pišu, ili Ćiro pederu.
Književnost je atletika, misli kreten. Ujutro mu se čini kako je to ipak gimnastika, ili možda ipak skok u dalj. Misli i stoji u mjestu, kao što i sve drugo mora biti na mjestu da bi se održala iluzija vlastite veličine, stereotipa, fetiša i budalaština.

Komitetlije su vječne. Baš kao i kreteni.