Darija Žilić: Blues šume i sjećanja

1233093_10201638942829900_1512032317_o

Fotografija: Saša Montiljo

Blues šume i sjećanja

Otvori prozor, da izađe zadnji udah cigaretnog dima. Izvana dolaze zvukovi valova. More se već odavno kreće seoskim putevima. Capka kao dijete. Sol je tekućina. I cvrkuti ptica uvečer. Tješi me misao o smrti i životu, uvijek su povezane niti u svagdanu. U tvojim srcima koja se suše na vjetru kad noćni zrak ulazi u pluća, proširena od šumskih mirisa. I kao na slici, opet smo Madona i Atila, spojeni na truplu broda. Šuma širi svoj blues ponoćni, na vrhu drveta sad već duhovi mitova se oslanjaju, priče su čvrste kao deblo. Držimo se za njih, kad plima poraste, i kad nas preplavi melankolija. Od susreta do blage radosti. Tvoje žezlo kraljuje. I odnosi smrt. Do jutra koje se u bluzu sutrašnjeg uzvika, razdanjuje. I opet osjećam mir.