Pero Kvesić: Uloga inteligencije u odnosu Tuđmana i Krleže

170008444_10222061067428991_2691666360340699482_n

U gluho doba noći isprepliću se dvije misli.
Prva, kolika je bila inteligencija pokojnog predsjednika Tuđmana? Da li ga je vojna kadrovska služba ikada natjerala da rješava neki test inteligencije? Ako jeste, hoće li se to ikada pronaći u nekim arhivima? Moja je procjena da mu je kvocijent inteligencije bio oko 90. (Procjena je na temelju izučavanja građe za članak objavljen u časopisu „Prosvjeta“ koji možete pročitati online ili spustiti na svoj kompjutor u pdf-formatu na poveznici http://biblioteka.skd-prosvjeta.hr/casopis-prosvjeta…/ , te ostalih javno poznatih podataka. Članak počinje na str. 62. Na temelju iste građe zaključujem i da je taj navodni intelektualac zapravo bio manjkavo, slabo obrazovan.)
Druga je misao pitanje zašto se Krleža, vrhunski intelektualac, družio s tim priglupim i poluobrazovanim likom? Međutim, drugo je pitanje uvelike i posljedica raširenih predrasuda. Zašto ne bi?
Poznavao sam, radio, družio se, pa čak i prijateljevao s nizom ljudi koji su bili malo bedasti i često istovremeno i neobrazovani, skučenog znanja, ali su bili vrijedni ljudi i po mnogo čemu zanimljivi. Naime, glupost i neobrazovanost nisu mane same po sebi, one su naprosto osobine kao što je visina ili boja kose. Glupa i neobrazovana osoba može uz to biti poštena, marljiva, dobronamjerna, srdačna, vesela, simpatična, druželjubiva, spremna pomoći, pa da cjelina bude netko s kim se ugodno i često čak i korisno družiti, netko koga možemo iskreno prigrliti.
Naravno da su glupost i neobrazovanost potencijalna slabost, otprilike kao imunitet. Osoba slabog imuniteta je po svemu ostalome kao sve druge, osim što se može zaraziti bolestima koje prosječni imuniteti uspijevaju otkloniti ili drugima manje opasne boljetice mogu kod nje izazvati štetnije posljedice. Glupost i neobrazovanost su opasne i razorne ako se spoje s lošim karakternim osobinama, ako se u njih usadi neka razorna fiksideja, ako podlegnu i povedu se za nezdravim glupostima i zlonamjernim manipulatorima.
Bez muke mogu zamisliti da je na druženje Krleže i Tuđmana uvelike utjecalo što su stanovali u susjedstvu, što je Ankica sjajno kuhala, a Franjo bio ushićeni domaćin koji je ipak bio dovoljno pametan da se uz Krležu suspregne iznositi ekstremne budalaštine koje su mu se kovitlale po glavi, pa je Beli i Miroslavu bilo prijatno da ih pogoste i pomno slušaju.