Sjaj epohe svakodnevno nas zasljepljuje s političkih govornica. Danas je posebno zasjajio premijer Andrej Plenković. Njegova Hrvatska je političko, poslovno, narodno i povijesno savršenstvo u kojem nema mjesta za talog s društvenih mreža koji ne percipira i ne želi ideal kojeg je stvorio on i njegova bratija. Uzalud pivnice, vila u Nazorovoj, populistički teror, magla s guskama, otimačina stanova i firmi, ubojstva, ratovi i ratni zločini, privatizacije i tajkunizacije, afere ministara, korupcije sudaca i uštimavanje pravosuđa, prešućivanja i sitne i krupne prevare, iluzija Europe, ali, društveno i državno savršenstvo, nećete majci, sad je tu. Uostalom, samo što nije uzviknuo – Savršenstvo to sam ja.
Mora da teško spava čim tako govori. Nije lak biti savršen ni u demagogiji. Omakne se ponešto. No, tko za to mari osim taloga na društvenim mrežama. Za sve ostale tu je svjetlo sjaja epohe, orijentir i vodilja u bolju budućnost (ako takva uopće postoji kada je sve već izvrsno). Cijelu tu sliku remeti jedino i radikalno predsjednik države, nesretni Zoran Milanović. Rudimentarno ćorav ne vidi sjaj epohe. Jadan. Zato valjda lupeta u stilu rđav, loš, zao i još svašta. Nikako ga ne dotiče to svijetlo hadezeova neona (Ex Croatia Lux), ta bitna politička i kulturalna inovacija kriminalizacije javnog prostora, politike i vlasti. Treba se zabrinuti za predsjednika. Možda ako ne vidi što treba nije dovoljno samo nabaviti naočale, možda je što drugo u pitanju. Tegobnije, ludički, možda i psihijatrijski. Jel’, tko bi normalan odbio vidjeti sjaj epohe, zlatni grad Zagreb, raspjevanu i sretnu Hrvatsku, ponosne građane u potpunoj slobodi i bogatstvu, tu veliku infrastrukturu novog doba napretka i blagostanja? Samo luđak. Plenković je, zna se, ponovimo to za nevjerne Tome, savršen. On je sjaj epohe.
radio gornji grad 
