Fotografija: Ronald Goršić/Cropix
Grad kakvog sam znao i tako je već prije nestao s omiljenom mjestima na koja smo nekad zalazili. Platio se danak pohlepi, ne modernitetu, dok je urbani identitet zahvaljujući nametnutim skorojevićima na svim razinama poprimio svojstva njihova uglavnom pastoralna mentaliteta. Postoji čitav kompleks sado-mazohističkih odnosa između pokojnog gradonačelnika, gradske uprave i Zagrepčana. Izražen je do te mjere da je u zadnjih dvadesetak godina prerastao u gotovo društveni karakter grada, u nabrekli eros pogodovanja, povlađivanja, iskorištavanja, pozicioniranja, uvreda i prevara. U tom vrzinom klupku čija svojstva balansiraju između kriminala i domoljublja, časti i nedaće, otvorenosti i uskogrudnosti, sam je grad postao nalik onoj čuvenoj Veneri na bundi koja daje i prima užitak i patnju, koja voli i muči, tuče i ljubi, rađa i hirovito otpušta svoje abonente, pa tako i Milana Bandića. Grad koji ga je stvorio sada ga je i ubio. Ima u tome neke gotovo krležijanske mimikrije, sudbinske i tipične za tragična srednjoeuropska sajmišta, njihove domobrane, filistre, nakupce, bijednike, za glembajevštinu, nepismenost, fiškale, rake, groblja, fukaru i popove. Svi oni budu tu, napirlitani pri Milanovom Posljednjem sudu (ispraćaju), isto onako licemjerni kakvi su bili i kada su ga zbog povlastica i koristi u stopu pratili u životu. Isticat će se patnja i ljubav, prikrivati mučnina i pravi razlozi, Venera u bundi opet će se osvjedočiti u stvarnu prirodu ljudskog karaktera, omraženu ali i podatnu, željenu i prezrenu, moguće uistinu sada zagrebačku.
radio gornji grad 
