Domagoj Margetić: Treba tugovati nad onima koji ostaju u svijetu kojeg napuštaju pjesnici

Slikovnost: Boris Leiner, Pjesnici, skulptura

Treba tugovati nad onima
koji ostaju u svijetu kojeg
napuštaju pjesnici

Nije za tugovanje kad pjesnici odu
nisu ni ovi svjetovi nit ova vremena
baš nešto njihovi
i vazda nešto lebde nit ovdje niti tamo
i sve jesu a nisu
i tu su
a pjesnikuju nekim dimenzijama
nekim prostorima
i nekim vremenima
u kojima skoro ništa prizemno nema
da bi potpuno bili ovdje
Ne treba tugovati
kad pjesnici odu
nisu za njih ostajanja
u prostorima i vremenima
u kojima njihove riječi
ionako nitko ne razumije
pa i onda kad ih prečitavaju
prepisuju u citatima
ili pjevuše u trenucima dosade
i misle eto baš znaju
o čemu je pjesnik svoju pjesmu spjevao
i što je to opjevao
Nema ovdje ionako
ni ljudi
ni mjesta
ni gradova
niti svjetova
ničega ovdje nema
što pjesnici u svojim pjesmama
pokušavaju ispjevati
drugi je ovo svijet
i drugačiji su pjesnici ljudi
Ne treba tugovati za pjesnikom na odlasku
Pjesnici u odlascima putuju kući
zvijezdama
nebesima
svjetovima
i ljudima
i svemu onom iz svojih pjesama
snovima
i nenapisanim pjesmama
Ne treba tugovati za pjesnicima
ovaj svijet ionako ne zna živjeti
s njihovim pjesmama
njima na odlasku napokon lakne
odahnu
kao da težinu svijeta otresu
s duše umorene pisanjem
molitva
koje nitko nije znao pročitati
treba tugovati nad svijetom
i ljudima
svaki put kad neki pjesnik ode
jer sve ovo ovdje
postaje stvarnije
svakim odlaskom nekog pjesnika
Treba tugovati nad onima
koji ostaju u svijetu
kojeg napuštaju pjesnici
Oni ionako samo odlaze kući …

Uz odlazak Đorđa Balaševića