Edit Glavurtić: Biti Zagrepčanka

Slikovnost: Edit Glavurtić

Nikad se nisam nešto posebno uzrujavala radi izraza “dotepenec”. I sama pripadam u tu kategoriju, jer u Zagrebu nisam rođena, ali u njemu živim od šeste godine života. Trebale su mi dvije godine da se priviknem na njegove magle, melodiju govora, jelovnike i boje po svemu različite od mediteranskih. A kad se to dogodilo, pripala sam mu nepovratno i zauvijek, i više me nitko i ništa od njega ne može razdvojiti. Zašto mi je Zagreb najdraži i zašto je moj? Zato jer sam u njemu doma. Zato jer ni jednog drugog ne volim više od njega (evo, pišem kao da se radi o čovjeku). Iako se s njim često prepirem, uvijek skačem u njegovu obranu. Samo ovdje mogu pojesti pravi sir s vrhnjem i kuruznjak, ovdje su boje ljetnog neba drugačije nego igdje drugdje, i ako zatreba, ovdje mogu svakog poslati “vrit”.
Dalje: Zagreb je moj zato jer su moji svi njegovi parkovi i tržnice, Sava, Trnje, Trešnjevka i Dubrava, Jarun, Bundek i cijeli gornji grad.
I još: moj je jer ga slikam i jer o njemu pišem, i zato jer gdje god dođem pronosim njegov šarm i kulturu s ponosom mu izgovarajući ime. I jer sam mogla ostati u Beču, ali sam odabrala njega, i nikad zbog toga nisam požalila. Nikad ga nigdje nisam osramotila, i svim ga srcem volim, a to su reference koje cijeli svijet ne može promijeniti, i da se stoput uroti protiv nas. I zato me baš briga tko što govori. Ja sam prava dotepenka i prava Zagrepčanka 💙!