Biserka Drbohlav: Sjećanje ljubavi

Jednom sam voljela slijepca – i on je volio mene, iako me nije vidio.
Voljela sam i nijemog – on me volio svim srcem, samo to nije mogao izreći.
Voljela sam gluhog – gledao me s obožavanjem, makar me nimalo nije čuo.
Voljela sam hromog – htio je hodati sa mnom do kraja svijeta, ali stao bi već nakon par koraka.
Voljela sam glupog – njegova je ljubav bila široka i plava kao more, ali on nije znao plivati.
Zašto sam voljela takve likove?
Ne znam. (Je li uopće moguće logički razložiti ljubav?)
Samo znam da sam, kakvi god oni bili ili se meni činili, ja sa svakim od njih rasla. Saznavala kako vidjeti, čuti, osjetiti, razumjeti, voljeti… sebe, kao i drugog.
Nije li svaka ljubav otkrivanje sebe i onog drugog… pa i kada izgleda “pakao, to su drugi”?