Jasenka Lalović, Kasigulja, roman (uskoro izlazi iz štamparije)
Roman Kastigulja (osramoćena žena) zatvara krug autorskog opusa Jasenke Lalović, kao završni nastavak prijašnja dva romana. Trilogija, koju je sada moguće promatrati u cjelini, djelo je književnice koja jasnim izričajem, slojevitim i preciznim opisima likova i njihovih sudbina, dobacuje do same biti uloge žene u crnogorskom društvu.
Takvoj je ženi – u unaprijed zadanim ulogama, daj bože da ih je više, ali uglavnom su svedene na onu jednu u stoljetnom patrijarhatu – dato da prenosi i trpi tradicionalna, najčešće nepisana pravila, ona koja ne podnose propitivanja i sumnju, ona pravila koja sjedaju na teret ženi, jer ona je ta što će nepogrešivo i dobrovoljno čuvati obraz, ugled i čast porodice.
Žena je ona koja prihvaća da muško nosi samo svoj krst, a žena ga nosi i za djecu, kćeri i sinove, pa i za muža kad i ako zatreba, jer najvažnije da bruka ne padne na obraz familije.
Kćeri moraju pomagati u kućnim poslovima, u polju, vinogradu i masliniku, moraju naučiti vrijednim rukama tkati i vesti i tako zaslužiti miraz koji će ponijeti u kuću u koju ih udaju.
Ako je muško glava, žena je glavni stup porodice, ona je domaćin oko koje se sve vrti, ona iz sjene miri i pomiruje, nastoji razumjeti i opravdati, mudro preuzima teret, muku i zlu kob kad god se kakva nevolja navali na porodicu.
Prateći životne priče Anđelike, Đurđe, Agnice i Jele, kao i Perka, Vuka i Nike, autorica nam slika brojne nijanse njihovih karaktera, međusobnih odnosa, žrtve, patnje, ali i ljubavi i privrženosti koje u kušnju dovodi rat. Rat je ono vrijeme kad loši progovore, a mudri se povuku i zašute.
Oni, porodica, braća i okolina izdržali su i to iskušenje unatoč Jakovu, čovjeku bez skrupula i morala koji se kao zli duh pojavljuje kad mu se najmanje nadaš, izmišlja priče i širi ih među narodom. A narod kao narod – ne čuje, brzo zaboravlja, ili s nevjericom prima dobar glas, a kad je taj glas loš, onda mu narod još štošta doda i prenosi dalje ne mareći za nepravdu i sramotu kojom, ponekad trajno, obilježi osobu i porodicu.
Roman ima historijsku, antropološku, filozofsku i sociološku vrijednost, jer bez njega ne bi bilo moguće razumjeti, a nekmoli shvatiti život ljudi na prostoru primorske i gorske Crne Gore uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Štoviše, vrijednost njegova, zapravo cijele trilogije, prostorno je mnogo šira. Opisani odnosi, etičke i moralne vrednote, vrline, obraz, istina i ono što čini namjerno izrečena laž, kulturološki su obrazac prepoznatljiv u ovim državama što su nastale kao rezultat krvavog raspada Jugoslavije, multikulturne zajednice.
Autorica piše jasno i precizno, rečenični niz je pitak i razumljiv, dijaloški dinamičan, psihološke nijanse osoba, njihove dileme, razmišljanja i spremnost da se suoče sa sudbinom samo su neke odlike ovog izuzetnog djela.
Roman donosi bogatstvo izraza koji su pomalo i zaboravljeni u svakodnevnom govoru i tako izvlači iz zaborava mnoge ljepote govornog jezika. Pažljivi čitatelj će i nakon što zatvori posljednje stranice ponovno htjeti zaroniti u slojevitost ovog iznimnog romana.
