Nikola Gamilec: PRIVILEGIJA ČITANJA JOŠ NEOBJAVLJENOG ROMANA

Jasenka Lalović, Kasigulja, roman (uskoro izlazi iz štamparije)
Roman Kastigulja (osramoćena žena) zatvara krug autorskog opusa Jasenke Lalović, kao završni nastavak prijašnja dva romana. Trilogija, koju je sada moguće promatrati u cjelini, djelo je književnice koja jasnim izričajem, slojevitim i preciznim opisima likova i njihovih sudbina, dobacuje do same biti uloge žene u crnogorskom društvu.
Takvoj je ženi – u unaprijed zadanim ulogama, daj bože da ih je više, ali uglavnom su svedene na onu jednu u stoljetnom patrijarhatu – dato da prenosi i trpi tradicionalna, najčešće nepisana pravila, ona koja ne podnose propitivanja i sumnju, ona pravila koja sjedaju na teret ženi, jer ona je ta što će nepogrešivo i dobrovoljno čuvati obraz, ugled i čast porodice.
Žena je ona koja prihvaća da muško nosi samo svoj krst, a žena ga nosi i za djecu, kćeri i sinove, pa i za muža kad i ako zatreba, jer najvažnije da bruka ne padne na obraz familije.
Kćeri moraju pomagati u kućnim poslovima, u polju, vinogradu i masliniku, moraju naučiti vrijednim rukama tkati i vesti i tako zaslužiti miraz koji će ponijeti u kuću u koju ih udaju.
Ako je muško glava, žena je glavni stup porodice, ona je domaćin oko koje se sve vrti, ona iz sjene miri i pomiruje, nastoji razumjeti i opravdati, mudro preuzima teret, muku i zlu kob kad god se kakva nevolja navali na porodicu.
Prateći životne priče Anđelike, Đurđe, Agnice i Jele, kao i Perka, Vuka i Nike, autorica nam slika brojne nijanse njihovih karaktera, međusobnih odnosa, žrtve, patnje, ali i ljubavi i privrženosti koje u kušnju dovodi rat. Rat je ono vrijeme kad loši progovore, a mudri se povuku i zašute.
Oni, porodica, braća i okolina izdržali su i to iskušenje unatoč Jakovu, čovjeku bez skrupula i morala koji se kao zli duh pojavljuje kad mu se najmanje nadaš, izmišlja priče i širi ih među narodom. A narod kao narod – ne čuje, brzo zaboravlja, ili s nevjericom prima dobar glas, a kad je taj glas loš, onda mu narod još štošta doda i prenosi dalje ne mareći za nepravdu i sramotu kojom, ponekad trajno, obilježi osobu i porodicu.
Roman ima historijsku, antropološku, filozofsku i sociološku vrijednost, jer bez njega ne bi bilo moguće razumjeti, a nekmoli shvatiti život ljudi na prostoru primorske i gorske Crne Gore uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Štoviše, vrijednost njegova, zapravo cijele trilogije, prostorno je mnogo šira. Opisani odnosi, etičke i moralne vrednote, vrline, obraz, istina i ono što čini namjerno izrečena laž, kulturološki su obrazac prepoznatljiv u ovim državama što su nastale kao rezultat krvavog raspada Jugoslavije, multikulturne zajednice.
Autorica piše jasno i precizno, rečenični niz je pitak i razumljiv, dijaloški dinamičan, psihološke nijanse osoba, njihove dileme, razmišljanja i spremnost da se suoče sa sudbinom samo su neke odlike ovog izuzetnog djela.
Roman donosi bogatstvo izraza koji su pomalo i zaboravljeni u svakodnevnom govoru i tako izvlači iz zaborava mnoge ljepote govornog jezika. Pažljivi čitatelj će i nakon što zatvori posljednje stranice ponovno htjeti zaroniti u slojevitost ovog iznimnog romana.