Marijan Grakalić: Filozofija palanke

Filozofija palanke je neiskorjenjiva. Postoji na svim razinama kulture, o čemu ponovo i veoma upečatljivo svjedoči i naše ministarstvo, neki njegovi akteri, nadležno za spomenuto područje. Naime, nedavno je ugledni izdavač ”Litteris” iz Zagreba objavio prvi puta u nas rijetku i čuvenu knjigu Radomira Konstantinović ”Filozofija palanke” koja započinje maksimom o vječnom provincijalizmu ovih prostora, nekada naših. To što više nisu najmanje smeta upravo taj palanački duh što prevladava od sela do grada. Tako za knjigu za koju kolega Dragan Velikić s pravom kaže: ”’I kao što se u svim boljim evropskim hotelima u fioci noćnog ormarića nalazi primerak Biblije, tako bi i Konstantinovićeva knjiga trebalo da predstavlja obavezni rekvizit sazrevanja svakog mislećeg bića na ovim prostorima. Filosofija palanke jeste naše Sveto pismo”, naše Ministarstvo kulture, odnosno Savjet za knjigu, ne nalazi shodno da je otkupi kako bi se ista našla na policama knjižnica Lijepe naše palanke. Notorno bi bilo ovdje dalje raspravljati o Konstantinoviću i vrijednosti ove knjige i njezine misaone vertikale i značenja. Problem nije u knjizi već u isključivosti.

Ministarstvo bi, moguće, otkupilo knjigu da je prevedena na hrvatski jezik, no kako je knjiga na srpskom jeziku, izgleda da ne zadovoljava kriterije koji postoje i koji ne žele da knjige na srpskom jeziku postoje u hrvatskim knjižnicama. Podsjeća me to na devedesete kada su gomile knjiga, ne samo iz knjižnica iako najviše iz njih, vožene na otpad i bacane, ne zato što su loše knjige, već zato što su srpske, odnosno napisane ili prevedene na srpski jezik. Taj grozni knjigocid trajao je skoro čitavu dekadu, a sada izgleda prelazi u neke rafiniranije i perfidnije mutacije. Baš poput nekog zlog i polupismenog virusa.

Tako stoje stvari. Da je Dražen Katunarić odnosno Litteris preveo Filozofiju palanke na talijanski ili engleski, njemački, zasigurno bi poneki primjerci bili otkupljeni. Da ju je preveo na hrvatski jezik, također. No, kako je objavio knjigu na izvornom jeziku, srpskom, dakle svima svakodnevno razumljivom, knjiga je institucionalno proskribirana. Ono što se o tome poluslužbeno kaže jest da su takvi ”kriteriji”. Naravno, ne dovodi se u pitanje njihova valjanost i ispravnost, a zašto i bi? Inat je osnova palanačkog duha i žig naše vječne nepromjenjivosti.

There are 2 comments

Komentari su isključeni.