Pero Kvesić: Mira Furlan, maltretiranje i osamostaljenje

Začuđujuće, čak zapanjujuće, brojni tekstovi, gotovo nepregledan niz tekstova o tragičnoj sudbini prerano preminule Mire Furlan, svi odreda previđaju dvije značajne, gotovo ključne okolnosti. Govori se da vremenska distanca omogućuje objektivno sagledavanje, pa često i jest tako, ali vrijeme također i iskrivljuje, izobličuje nepouzdana sjećanja u suprotnost onoga što se zaista dogodilo, kako je zapravo bilo. U ovom slučaju su i oni koji žale nad tragičnom Mirinom sudbinom i nemjerljivim gubitkom za hrvatsku kulturu nastalom njenim odlaskom nemisleći, neprimjetno, možda bi se moglo reći čak podsvjesno, neupitno prihvatili stavove onih koji likuju što je Mira Furlan protjerana iz rodnog grada.
Ponovimo ono u čemu su svi suglasni, i oni koji su skloni Miri Furlan, koji žale za njom, i oni koji ne vole ni čuti o njoj, a spominju je samo s netrpeljivošću.
Prema svima je Mira Furlan „početkom 1991“ ili „početkom rata“ dobila otkaz u Hrvatskom narodnom kazalištu, nakon čega je preselila u Beograd, u Srbiju, u drugu zemlju, dapače – izrijekom ili prešutno se podrazumijeva – u neprijateljsku zemlju, zemlju u ratu s njenom domovinom.
Ništa netočnije od toga!
Prisjetimo se: 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor je usvojio deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Hrvatske, a prva međunarodno priznata država koja je prihvatila Hrvatsku kao takvu bio je Island, tek 19. prosinca 1991. S druge strane, jedan od članaka objavljenih ovih dana je precizniji od svih ostalih: dramaturginja Sanja Ivić, zaposlena u Hrvatskom narodnom kazalištu od 1987, podsjeća da je Mira Furlan otišla iz HNK prije prvih ratnih sukoba. Ponovimo s naglaskom: PRIJE PRVIH RATNIH SUKOBA.
Dakle, nije Mira Furlan pobjegla iz jedne zemlje u drugu, nego je otišla iz jedne socijalističke republike u drugu socijalističku republiku. Kako je kao i svi koji su tada ovdje živjeli imala državljanstvo Socijalističke federativne republike Jugoslavije, nije otišla iz jedne države u drugu, nego samo iz jednog kraja jedne države u drugi kraj iste države. Nije napustila domovinu, nego se preselila iz jednog kraja domovine u drugi. Posebno nije napustila zemlju koja je bila napadnuta da bi otišla u zemlju koja ju je napala. Rat je izbio tek kasnije.
Muljanje o tome kad je i zašto Mira Furlan bila prisiljena napustiti Zagreb prikriva do nijekanja još jednu okolnost: priča o stradanju Mire Furlan zapravo je dokaz kako je dio stanovništva bio maltretiran već prije proglašenja osamostaljivanja Hrvatske, prije izbijanja prvih oružanih incidenata, prije nego je izbio rat, a bez toga je nemoguće razumjeti i sve što je uslijedilo.