Ivana Šojat: Jebeni paraziti

Fotografija: Jovica Drobnjak

Premda kao predstavnica, kako rekoše, “parazitske”, kulturno-umjetničke branše vjerojatno nemam prava govoriti (ni pisati) o “trudbenicima” koji na svojim plećima tegle gospodarstvo ove napaćene države, svejedno ću (ovako “lajava”) reći što mislim…

Gospodin čije ime neću spominjati (zato što je u povijesti čovječanstva nevažan čimbenik i smrtnik) veli kako se nekima njegova plaća od preko 56000 kuna čini prevelikim, no kako on radi “već” preko 30 godina…

E, pa ovako, gospodine “trudbeniče”: da bih osobno (kao književni parazit) zaradila Vašu mjesečnu plaću, moram napisati pet i pol romana. Ako uzmemo u obzir da mi za to treba između 6 mjeseci i 3 godine, to u najboljem slučaju znači da za Vašu plaću moram pisati tri i pol godine, a u najgorem čak petnaest godina.

Budući da zbog činjenice da od pisanja ne mogu preživjeti (premda su mi romani prevedeni na 6 jezika), na poslu što ga radim tek sa svojih 10 mjesečnih plaća mogu parirati Vašoj jednomjesečnoj. A radim i djelujem već 22 godine. I ovoj zemlji nisam rodila samo jednog, nego čak 2 sina. I kćer. (Bože, kako je glup tekst te pjesme koja veli da je ona zemlji svojoj rodila sina!). I bila sam dragovoljac.

I…. Ma, što ja blebećem. Ja sam parazit. Ja, a ne Vi i oni navodni sindikalisti koji će Vas štititi zato što tako štite isti pokvareni i korumpirani sustav…