Slađana Bukovac: Idiotluk s Banovinom

Fotografija: A. Šiber, spomenik

Fotografija: A. Šiber, Bakićev spomenik na Petrovoj gori 2020.

Da svedem na osnovno taj idiotluk s “Banovinom”. Ban Jelačić se, kao sva vojna lica, seljakao od mjesta do mjesta. Neko je vrijeme proveo u Glini, u jednoj širokoj prizemnici koja se sad raspada. U to je vrijeme bio pukovnik, i izrazito svestran čovjek (prije modernog kulta specijalizacije i idiotluka, svestranost je uključivala svašta; bonton, klavir, zastupanje ideja). Glina je bila kronično pogranično područje, pod upravom Banske pukovnije (Ban-ije), koja je jednu od komandi, “generalija”, imala u zgradi današnjeg Suda. Banovina je u jednom trenutku postala cijela hrvatska država, nisu Glina i Petrinja imale nikakve banove.

To da je netko, buljeći u onu trošnu prizemnicu preko puta parka, zaključio da tamo sjedi Ban i da ima biti Banovina, upućuje na narcisoidni poremećaj ličnosti. Došli su dakle vladari kojima nije bilo dovoljno da su konjanički poručnici, da im nekakve paše nakon odlučnih bitki u znak poštovanja daruju svoje ekskluzivne konje, “bjelce”, došli su tipovi koji niti sviraju klavir, niti jašu, nego bi da sjede, da su banovi, i da se to blato kroz koje nisu sposobni provesti ni asfalt, ni javnu rasvjetu, zove Banovina.