Slađana Bukovac: Državna žlica

Fotografija: Izvor: Cropix / Autor: Damir Krajac / CROPIX

Od sutra se država prihvaća kuhače. Vlast treba prehraniti unesrećene, i siromašne, postati majka umjesto poslovične maćehe. Nemoguće se oteti dojmu da je nabaviti namirnice, pripremiti jestivo jelo i staviti ga na stol za dovoljan broj ljudi najveći test kojem će sadašnja politička struktura, kao i brojne prethodne, biti izložena u svojoj 25 godina dugoj povijesti. Mislim da je vlast od tog kuhanja u većoj tremi nego na dan predizborne šutnje. Hoće li biti dovoljno soli? Gdje su kazani? Je li bolje al dente, ili sve prekuhati, da budu zadovoljni i oni s manje kvalitetnim protezama?

U četvrt stoljeća, vlast je mešetarila lažnim ratnim penzijama, gradila po život opasne kuće, zlostavljala zviždače, ucjenjivala neistomišljenike egzistencijom, ili priključkom za vodovod. Onesposobila je i pravo, i pravdu, otimala je gdje, i koliko može. Zagorčavala je, otežavala, po potrebi mrzila, stvorila je generacije oštećene djece korumpiranih roditelja, i idiotskog obrazovnog sustava.
Od sutra, ta ista država, i njezina uvijek slično intonirana vlast, ima samo kvalificirano i dovoljno skuhati, kao svaka domaćica koja se snalazi u svojoj kuhinji, i svom domaćinstvu. Pružiti konkretnu uslugu, bez koje ne bi opstao nijedan restoran.
Je li tome dorasla? Javnost je u napetom iščekivanju. To je veći misterij od toga hoće li naredni potres biti 3 ili 4 po Richteru, i tko će se naći u epicentru.
To je jedna takva država, u kojoj bi svi bili sretni da je malo zafriga, nešto “na žlicu”, očekivanja su na najnižim granama, ali svejedno strepimo je li to varivo izvedivo, ili katastrofa može biti još gora.