Darija Žilić: Salto za oživjele

Salto za oživjele

Penji se vrh planine četrtvtog
Kata na rubu Malešnice.
Dah za dah, kao psina.
Kao da si pojeo pluća hobotnice,
prhko krakovima dotičeš apoene.
U uzdahu zime, led je spustio salto
Za blokirane. A cjepiva su kao fuge
Za one nepotrošene, odbačen.
Dajem ti tijelo na uvid, kao inspicijentu,
Uđi u dubinu rodnice, u tminu, jer vlakovi
S vrha nebodera, još se ne urušavaju.
U kotlovima za potresene, kuha se juha
Za tvoje, moje, za utrobe meke,
Da ode ta surovost u srce okamine
Nestane, u pomoć.