Hrvoje Marko Peruzović: Noć je japanski drvorez

Noć je japanski drvorez

Noć je japanski drvorez
otisnut na rižinom papiru
plavetnilo se spušta
postupno
savršeno pravilno
odozgo prema dolje
kao boja nanesena valjkom
na ploču trešnjina drva
vješto
iskusnom rukom
starog majstora
breze su ogoljene i obasjane
svjetlima iz kuhinja
iz dimnjaka rastu bijeli dimovi
sipi sitna kiša i ovaj dio svijeta
polako ulazi u sjenu
sinoć mi je Tarkovski spasio dan
(otkad sam s njom brojim samo dane
kao male vječnosti između svitanja)
Andrej je nešto kao Božić
potreban je barem jednom godišnje
pomaže mi da shvatim
što je to poezija
što je to život
(ona mi pomaže da shvatim sebe)
a to uopće nije malo
možda je to ustvari sve
sinoć sam puno shvatio
valja se stalno vraćati istim ljepotama
da vidimo koliko smo se
u međuvremenu promijenili
Zemlja se vrti oko svoje osi
ta brzina na ekvatoru iznosi 1674 km/h
prema polovima vrtnja biva sve sporija
Zemlja se još k tomu vrti i oko Sunca
brzinom od otprilike 107 290 km/h
Sunčev sustav se vrti oko središta Mliječnog puta
brzinom od oko 871 781 km/h
a cijela galaksija se kreće
brzinom većom od 2 000 000 km/h
sve u svemu jurimo kroz svemir
brže od 3 000 000 km/h
a da toga uopće nismo svjesni
niti smo u stanju to osjetiti
vrijeme je bolesti
nikad završenih ratova
i vrijeme potresa
treći po redu
planet od sunca
kašljuca
škrguće zubima
podriguje
ruše se domovi
padaju zvonici
životinje bježe
ljudi žive u strahu
kao u kući bez armature
ona mi priprema čaj
mirnim kretnjama gejše
kreće se stanom tiho
kao da lebdi
i nogama uopće ne dotiče tlo
ja je hvatam
rukama
očima
usnama
ona mi izmiče
znam da nije od ovoga svijeta
naivno pokušavam zaustaviti
svaku veličanstvenost običnog trenutka
ali ne uspijevam
nemam dovoljno
ruku
očiju
usana